Evo knjige po mom ukusu.Puno poznatih žena,doduše ima i nešto muškaraca,piše o svojim iskustvima trudnoće i porođaja.Jedan od muških je i onaj Robert Pauletić koji je poznat iz kvizova,a urednik je i tih enigmatskih časopisa.Uglavnom,iskustva ima svakakvih,i dobrih i loših,kako to već biva u životu.Mnoge poznate osobe ,npr.Milana Vlaović,Ivana Husar,Maja Vučić,Sandra Bagarić,Sonja Šarunić,itd odlučile su progovoriti o tim danima svog života.I,naravno,da su iskustva slična,jer bol je bol,ma gdje se ona odvijala.Naravno da sam čitajući knjigu iznova proživljavala svoja tri porođaja,ali tako je lijepo kad sve to prođe.Stvarno nema ljepšeg osjećaja u životu.Onda gledaš nove trudnice na ulici i pomisliš-Jadne one,ne znaju što ih čeka,a ti si to prošla.Jedanput,pa kažeš-Nikad više,pa prođe koja godina i uvjeriš se da ovaj put neće biti tako strašno(ali se zezneš),pa još koja godina,pa ideš na treći pokušaj da dobiješ žensko dijete,jer imaš već dva muška,a toliko želiš kupovati barbike.Ma nije stvar u barbikama nego u želji da imaš kćer,žensko dijete.Tako je
bilo sa mnom.I naravno da sve pamtim,i naravno da bih mogla napisati knjigu o svojim iskustvima i da su mi u sjećanju ostali svi oni strašni trenuci kad sam mislila da ću stvarno umrijeti,jer toliko boli da je to prestrašno i ni sa čim se drugim ne može usporediti.I onda iz svega toga strašnog izađe nešto prekrasno kao što je vlastito dijete i ti zaboraviš na tu bol i sretna si da možeš vrištati,ali ovaj put ne od bolova,nego od sreće.
Sin bio na prijemnom koji je bio po njegovim riječima užasan i uvjeren je da neće proći.Pa sam i ja uvjerena,ali ipak se u sebi molim da neće biti tako.
Post je objavljen 15.07.2008. u 12:11 sati.