Marketing
Ovo je lutkica koja drži čačkalice. Ona je moje remek djelo. Naravno da je remek djelo, jer sva moja djela su remek djela, ne znam zašto to uopće naglašavam. Da je remek-djelo mislim. Zna se da je to remek djelo jer nastalo je iz mojeg uma. I ruku.
Daklen, sad kad smo obradili temu o remek djelima, i kad smo jednom zauvijek zaključili da iz mojih ruku može nastat SAMO i SAMO remek djelo to ću sad ostavit tu temu na stranu.
Pametna voda, voda puna joda.
Je reklama koju sam vidjela na srpskoj televiziji. Pak si to ponavljam već 3 dana i nešto mi stalno to ide po glavi. Mislim ono, pametna voda. Jerbo se mislim, da onda ima i glupa voda. Glupa voda je ona koja nije puna joda.
Tak!
Ovo moje laprdanje inspirirano je jutarnjim misama. Koje me ubijaju u pojam. Jer sam sat vremena , danas recimo, slušala o loncima. Za kuhanje. Omiljena mi je to tema, nemogu poreć.
Baš sam kad sam bila mala maštala o tome da imam posao na kojem ću satima slušat o loncima.Volim sve što se kuhanja tiče, a pogotovo o loncima volim slušat utorkom ujutro. Kad dođem na posao. Još bunovna. I snena. I iz nekog drugog filma dođem. E ondak ostavim svoju torbu na mjesto, upalim komp, stavim šećer u kavu i prepustim se slušanju priča o loncima. Nema veze što telefoni zvone, što radit moram. Što posla imam. Nema to veze. Lonci su lonci. Nemogu to propustit ni za živu glavu. Nebih to propustila ni da mi netko plati.
Stoga ako ikome zatreba bilo koji podatak o loncima, slobodno neka se javi. Tu sam!!!
I osim o loncima još ima nešto što bi voljela znat. Voljela bi znat kad oni ljudi u filmovima jedu! Eto to bi voljela znat. Jučer gledam njih sedam il osam odu u Rumunjsku u neki stari hotel. To odu avionom puni oružja. Jer čuvaju onu koja je imala sastanak sa nekim tamo. I onda dođu neki treći i pokokaju pola od njih a druga polovica se spašava.
I ok. Mislim, moraju se spašavat ljudi, i ja bi tako da me neko hoće ubit. Mislim ako nikom ništa nisi napravio a taj te hoće ubit onda ćeš se branit jasno meni to.
I dobro. Sad ja gledam, ono svi izranjavani, najednom se pojavljuju inekcije, pojavljuju se zavoji. Onda se promijene zavoji. Onda se pojavi torba sa radijom. Onda se pojavi druga inekcija. Pojavljuje se oružje.
AL ČOVJEČE NIGDJE HRANE. I tako oni trče gore dole po tom hotelu, bore se junački. Nađu neki tunel pa njime idu gore dole, lijevo desno. Opet se bore. NO NE JEDU. Ti ljudi nikad ništa ne jedu!!!!
Mislim, kako zaboga mogu gladni trčat? Kako su si ponijeli zavoje, i ponijeli su si inekcije, i svega još imaju al hrane jok?!?
To mene sad muči.
Kada oni jedu???
I di bi ja onda s takvima došla kad bi im pričala o loncima? Di pitam ja vas?
Post je objavljen 15.07.2008. u 09:38 sati.