Pregled posta

Podravski kontinentalni turizam kroz Hrvatsko Zagorje

Bogata hrvatska povijest ostavila nam je brojne dvorce,kurije i druge znamenitosti u unutrašnjosti države pa smo umjesto na more,odlučili posjetiti Hrvatsko Zagorje sa njegovim ljepotama.Naoružani fotoaparatima i dobrom voljom u nekoliko navrata provozali smo se cijelom varaždinskom i zagorskom županijom,ali još nismo vidjeli sve kaj smo planirali.Navikli na dobre i ravne podravske ceste,zagorski zavoji i uska cesta će nam ostati u pamćenju ali kako god da se gleda ipak je sve značajno hrvatsko poteklo iz tog dijela republike,od krapinskog pračovjeka do Tita i Tuđmana.
Hvala dečkima iz Lepoglave koji su nam preporučili Lepoglavski restoran pod upravom Kaznionice jer je hrana bila fenomenalna i jeftina i puno hvala "jednom običnom Štefu iz Zagorja" koji nam je pokazao put kad smo se izgubili u zagorskom selu kojeg nema na kartama.

Dvorci Trakošćan,Maruševec i Opeka sa svojim arboretumom

Dvorac Trakošćan
Prema legendi Trakošćan je svoje ime dobio po tračkoj utvrdi (arx Thacorum) koja je navodno postojala u vrijeme antike. Druga sačuvana predaja govori, da je ime dobio po vitezovima Drachenstein koji su u ranom srednjem vijeku gospodarili tim krajevima.Trakošćan se prvi se puta spominje u pisanim dokumentima 1334. godine a najduže je bio u vlasništvu obitelji Drašković,od 1584.g. do 1944.godine kada je nacionaliziran i prelazi u državno vlasništvo.1953. osnovan je muzej sa stalnim postavom. Danas je dvorac u vlasništvu Republike Hrvatske.
Obitelj Drašković bila je ratnička obitelj pa je u dvorcu sačuvano brojno hladno i vatreno oružje i oprema od 15. do kraja 19. stoljeća.To oružje predstavljeno je u posebnoj zbirci koja se nalazi u dvorcu a sam dvorac je jedini u Hrvatskoj sa največom zbirkom starina i umjetnina kao što se i očekuje od sadržaja nekog dvorca.Fotografiranje i snimanje navodno je zabranjeno unutar dvorca.
Stranice dvorca




Dvorac Maruševec
Po legendi na prostor današnjeg Maruševca došla je neka žena iz Češke,sagradila dvorac i osnovala obitelj.Na mjestu sadašnjeg zidanog dvorca bio je prije 600 godina drveni dvorac u vlasništvu obitelji Vragović.Dvorac Maruševec u svom zidanom obliku spominje se 1547. godine također u vlasništvu te obitelji.Svojom ljepotom ništa ne zaostaje za dvorcem Trakošćan, te se može reći da je jedan od najljepših dvoraca Županije varaždinske.Uz brojne prepravke i nadogradnje,dvorac Maruševec je mijenjao i vlasnike a 1883.godine dvorac kupuje dr. Oskar pl. Pongratz.Toj obitelji 1945.godine dvorac uzima država te daje u najam 1969.g. Kršćanskoj adventističkoj crkvi kojoj služi za potrebe srednje vjerske škole i adventističkog teološkog fakulteta sve do 1999. godine nakon čega ga preuzima općina Maruševec.
Danas je perivoj oko dvorca sa jezerom u jadnom i zapuštenom stanju a sam dvorac je 2006.godine vraćen nasljedniku posljednjeg vlasnika dr. Oskara pl. Pongratza, unuku dr. Lippit-Pongratz.Novi vlasnici dvorca su zabranili pristup dvorcu,fotografiranje i rad Udruge prijatelja dvorca Maruševac koja je vodila brigu o njemu zadnjih nekoliko godina.
Stranice dvorca


Arboretum i dvorac Opeka
U Hrvatskoj postoje tri arboretuma: arboretum Trsteno kraj Dubrovnika, arboretum Lisičine kraj Voćina i arboretum Opeka koji je danas u Hrvatskoj najznačajniji i najbogatiji arboretum.Ali i najzapušteniji!Prostire se na površini od 64 hektara a podijeljen na ravničarski i brežuljkasti dio.Ravničarski dio oblikovan je u stilu engleskih parkova sa brojnim perivojima a brežuljkasti dio je oblikovan kao gusta park šuma.Perivoj je nastao u 19. stoljeću i u njemu postoji više od 800 različitih vrsta drveća, grmlja, povijuša i cvijeća. 1947. godine perivoj oko dvorca je proglašen zaštićenom prirodnom rijetkošću, a 1961. godine spomenikom vrtne arhitekture – arboretumom.
Dvorac Opeka sagrađen je u baroknom stilu i nalazi se usred arboretuma. Puno puta je pregrađivan i nadograđivan da je izgubio svaku povijesnu i arhitektonsku vrijednost.Poslije Drugog svjetskog rata dvorac je nacionaliziran i postao je Vrtlarska škola a kasnije i učenički dom.Početkom sedamdesetih godina dvorac biva napušten, zatvoren i prepušten zubu vremena. Nakon toga na održavanju se ne radi gotovo ništa do 1989. godine, kada umjesto da se popravi oštećeno krovište, ono se skida i ostavljaju se goli zidovi daljnjem propadanju i urušavanju.
Stranice dvorca

Veliki Tabor,navodno smješten na otoku Panonskog mora

Veliki Tabor
Dvorac Veliki Tabor nalazi se pokraj mjesta Desinića u krajnjem dijelu sjeverozapadnog područja Hrvatskog Zagorja na prekrasnom brežuljku.Bio je vlasništvo plemićke obitelji Rattkay koja je na vrhuncu moći posjedovala i Mali Tabor,Miljanu,Susedgrad,Donju Stubicu te još nekoliko dvoraca i kurija.Prvi spomen članova obitelji Rattkay javlja se već 1400-te godine u Gemerskoj županiji,u sjevernoj Ugarskoj.Obitelj je u mjestu Ratkha,na rječici Sajo, posjedovala dobro pa se sukladno toponimu posjeda i prozvala 'de Ratkha',a ubrzo potom i 'Rattkay'.Pavao de 'Rathka (Rattkay) dobio je 1502. dobra Jurkatinec i Veliki Tabor od bana i slavonskog hercega Ivaniša Korvina.
Starost dvorca nije određena pa se čak misli da se dvorac nalazio na vrhu otoka nekadašnjeg Panonskog mora.Predpostavlja se da je u 2.stoljeću nove ere na današnjem mjestu dvorca bila manja rimska fortica.Danas je Veliki Tabor na visini od 334 metra i do njega se lagano dolazi automobilom do glavnog ulaza.
Stranice dvorca

Etno-selo Kumrovec

Muzej "Staro selo" Kumrovec,najveći etno muzej na otvorenom
Muzej "Staro selo" Kumrovec je etnografski muzej na otvorenom.Najposjećeniji dio tog etno-sela je rodna kuća Josipa Broza Tita i njegov spomenik pored kuće.Spomenik je rad rad akademskog kipara Antuna Augustinčića,postavljen 1948.godine.U muzejskoj trgovini suvenirima koja je smještena na ulazu u selo prodaju se gotovo isključivo suveniri vezani za Josipa Broza pa se može reći da bi bez titove ikonografije kumrovečko etno-selo imalo gotovo nikakvu posjećenost.
Na površini od 12.640 m2 restaurirano je ili rekonstruirano 25 stambenih, 9 gospodarskih i 8 pratećih objekata (2 spremišta za kukuruz, 2 svinjca i 4 bunara). Muzejski fundus broji 2800 eksponata, od kojih je većina u stalnim postavima. U 15 stalnih etnografskih postava i dva povijesna, nastojao se dati prikaz tradicijskog načina života, običaja i rukotvornih vještina, starih, nekih već zaboravljenih obrta, povijesnih ličnosti i događaja vezanih za Kumrovec i nekadašnje područje klanječkog kotara s prijelaza 19. u 20. st.
Najvažniji kriterij prilikom revitalizacije bila je autentičnost objekata i njihova etnografska, povijesna i graditeljska vrijednost. Posebna pozornost posvećena je čuvanju izvornog izgleda i ljepote krajobraza, s glavnim ciljem vraćanja izgleda naselja s prijelaza 19. u 20. st. Najveći zahvati na uređenju i rekonstrukciji "Starog sela" izvedeni su u razdoblju od 1979.-1985. g. U tom razdoblju rekonstruirana je stara cesta, kameni most i reguliran je potok Škrnik koji teče kroz selo i slijeva se u obližnju rijeku Sutlu. Objekti u kojima domaćini nisu željeli živjeti pod određenim muzeološkim uvjetima, otkupljeni su od vlasnika, dok je nekoliko gospodarskih zgrada s okućnicama ostalo u izvornoj funkciji, odnosno koriste ih vlasnici koji žive u interpoliranim stambenim objektima na južnom rubnom području Muzeja "Staro selo"
U rekonstruiranoj staroj jezgri naselja Kumrovec živi nekoliko domaćih obitelji. Tako se razbija statičnost stalnih muzejskih postava u oživljavanju i stvarnoj prezentaciji ruralnog načina života. Svi su objekti obnovljeni "in situ", što znači da nijedna zgrada, bunar, svinjac ili kukuružar nije prenesen iz drugog ambijenta, već je obnovljen na svojim starim temeljima, tj. na istom mjestu gdje je stajao na prijelazu iz 19. u 20. st.
Revitalizacija starih obrta provodi se putem škola i tečajeva tako da se već niz godina učvršćuje i proširuje suradnja s majstorima starih pučkih obrtničkih vještina, koji u samim postavima, pred posjetiteljima, demonstriraju izradu lončarskih proizvoda, drvenih dječjih igračaka, kovačkih proizvoda i potkivanje konja, kao jednu od najvećih atrakcija za mlađe posjetitelje.
Fotografski aparati i video kamere smiju se koristiti.
Stranice Etno-sela Kumrovec

Titova rodna kuća u Kumrovcu

Rodna kuća Josipa Broza Tita
Josip Broz je rođen 7. svibnja 1892. u Kumrovcu,umro u Ljubljani 4. svibnja 1980.Najveći je i najznačajniji hrvatski političar.
U Drugom svjetskom ratu Tito je nesporni vođa partizanskoga pokreta otpora i glavni organizator strategije i taktike partizanskoga tipa ratovanja.Uspješno se borio protiv fašista,nacista,četnika i ustaša te završetkom rata oformio Jugoslaviju na kojoj se temelji današnja Europska Unija po ideji da razni narodi žive u istoj državi. Josip Broz Tito je iz rata izašao kao priznati državnik i vođa u antifašističkom ratu.Vratio je dijelove Dalmacije koje je ustaški vođa Pavelić ustupio Italiji,Istru,Rijeku i kvarnerske otoke.
Osnivač je pokreta Nesvrstanih koji su bili tampon zona između istoka i zapada.Čvrstom rukom je vladao komunističkom Jugoslavijom i rješavao se političkih protivnika iz zemlje slanjem pod zemlju.Na sahrani Josipa Broza Tita bilo je predstavnika iz 127 država svijeta (predsjednika ,premijera i visokih dužnosnika raznih svjetskih organizacija).Kako se Amerikanci sjećaju gdje su bili na premijernom prikazivanju filmova Ratova zvijezda tako se svaki Hrvat sjeća gdje ga je dočekala vijest o Titovoj smrti.Ja sam imao šest godina i ispred televizora sam se čudio silnom rasplakanom svijetu.Bio sam i ljut jer nije bilo crtića.

bivša Politička škola,danas hotel "Zagorje" u raspadu

Bivša “Politička škola Josip Broz Tito”
Bivša “Politička škola Josip Broz Tito”,odnosno njena zgrada,sagrađena je 1981.U svrhe “političkog obrazovanja” korištena je do 1990.,kada se Savez komunista raspao a Hrvatska postala neovisna država.Zgradu Političke škole,nakon njenoga gašenja, najprije je preuzelo Ministarstvo unutarnjih poslova,a potom Ministarstvo obrane,za potrebe obučavanja Hrvatske vojske.Krajem 1991. u zgradu su smješteni prognanici iz Vukovara.Godine 1999. završen je stečaj Političke škole i od tada je objekt,sada pod nazivom Hotel “Zagorje”,u vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju.Hotel ima oko 8500 četvornih metara, s nastavnim, stambenim i ugostiteljskim kompleksima – dvije male i jednom velikom dvoranom, 12 radnih kabineta, osam kabineta za nastavnike, 145 jednokrevetnih soba, pet čajnih kuhinja, ambulantom, velikom sportskom dvoranom, trafostanicom, rezervnim agregatom, atomskim skloništem… Nažalost, zapuštenost Hotela “Zagorje”,odnosno Političke škole,itekako je vidljiva već na prvi pogled izvana: raspadnute rolete,otpale pločice na prilazu,neodržavane klupe i uopće okolica hotela – samo su neki od detalja što se odmah primijete.

Hrvatski fond za privatizaciju objavio je javni poziv za prikupljanje neobvezujućih ponuda za kupnju ili zakup nekretnina u državnom vlasništvu u Kumrovcu, među kojima je i bivša Politička škola Saveza komunista Jugoslavije.
Trenutno je Politička škola ponuđena za prodaju i cijena joj je 23 milijuna kuna.Zainteresirani za kupnju su Terme Tuhelj i neke zagrebačke tvrtke koje bi napravile starački dom.

spomenik hrvatskoj himni

Spomenik hrvatskoj himni “Lijepa naša”
Spomenik hrvatskoj himni “Lijepa naša” nalazi se u Zelenjaku,na mjestu gdje je Antun Mihanović spjevao himnu. Himnu je Antun Mihanović,koji je dio života proveo u Klanjcu,napisao 1835.,a uglazbio ju je Josip Runjanin 1846. godine.
Spomenik je postavljen 1935. godine od strane Družbe Braće Hrvatskog zmaja.To je obelisk visok 13,2 metra izrađen prema nacrtu kipara Rudolfa Ivankovića.
U njega je uzidana spomen-ploča s prvim stihovima himne i reljefni lik samog Mihanovića.

Himna je Republike Hrvatske Lijepa naša domovino.Stranice o himni
Status himne u neovisnoj Hrvatskoj "Lijepa naša" dobila je Ustavom Republike Hrvatske iz 1990. godine.
Tekst joj i skladba imaju višestoljetnu i zanimljivu povijest koja seže do 1835. godine. Te je godine Antun Mihanović u desetom broju "Danice" objavio pjesmu "Horvatska domovina".
"Horvatska domovina" pojavljuje se uglazbljena 1840-ih. Pouzdano se zna samo da joj je prve četiri kitice 1848. uglazbio Josip Runjanin. Prvi zapis izvornog napjeva notama je zabilježio 1861. godine pjevački pedagog Vatroslav Lichtenegger koji je ujedno priredio i skladbu za muški četveropjev. Popijevka se pod nazivom „Lijepa naša domovino“ prvi put spominje tek 1864. godine, a krajem stoljeća taj je naslov u potpunosti zamijenio originalni naziv pjesme Antuna Mihanovića „Horvatska domovina“.

Tijekom 19. stoljeća „Lijepa naša“ pjevala se u svečanim prilikama kao jedna od mnogih narodnih popijevki, a prvi je put kao hrvatska himna, iako službeno nije imala taj status, izvedena prigodom izložbe Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva u Zagrebu 1891. godine.

Radi njezine iznimne popularnosti u narodu, Savez hrvatskih pjevačkih društava 1907. godine obratio se ondašnjem Saboru inicijativom da se „Lijepa naša“ ozakoni kao državna himna. Iako ta inicijativa nije postigla uspjeh, „Lijepa naša“ je postala neslužbena hrvatska himna koja se izvodila u svečanim prilikama prije, između, ali i nakon dva svjetska rata. Po prvi put službeni status „Lijepa naša“ dobila je 29. veljače 1972. godine ustavnim amandmanom prema kojem je proglašena službenom himnom Socijalističke Republike Hrvatske.
Ustavom Republike Hrvatske iz 1990. godine pjesma je dobila status himne samostalne Hrvatske. Iste godine donesen je i poseban zakon o državnim obilježjima kojim su propisane i riječi i glazba.


Post je objavljen 15.07.2008. u 10:02 sati.