sterilni dani, neobični bolovi kakve nikad nisam iskusila (moje starenje u posljednje tri godine se sastoji u širenju bolnih iskustava. razmislite o tome) i utrnuća lijeve strane prsnog koša no da citiram sebe samu od danas: vrijeme je da se stane na loptu. ljudi su mnogo ljepši kad se smiju, ne znam zašto inzistiraju na skupljenim usnicama i namrštenom čelu kad je iznad nas luster mjesečine i nadstrešnica vikendice na jezeru. vozim se šumom za sparnog dana jer je unutra mnogo lagodnije, složit ćete se ako poznajete šumu, no strah me, u jednom trenu mi prilikom sumanutog pedaliranja ispadne japanka i kad se okrećem biciklom, pomislim, to je to, to je redatelj čekao, sad će mi neman odgristi nožne prste i raščetvorit tijelo. ne dogodi se ništa, vjerojatno zbog manjka bezbrižnosti glavne glumice, no ne nastavim se probijati kroz šumu sama bez svoje družine, nego slijedim znak upozorenja i vraćam se kući i nadražujem si bolne dijelove tijela do očaja kako bih si potvrdila da neka neman u obliku tjelesne bolesti čuči u meni i čeka da me ubije kad ću si srediti život i ugodno se ljuljuškat u njegovom naručju. ako nema boga, nema ni slobode izbora.
kad je on njoj ljubio rame, meni je prišla ptičarka mudra pogleda i polizala mi krvava stopala
prije točno godinu dana!
sinoć mi se derviški vrtilo
zaustavilo me na danas, na sada, koliko je sati?
dehidriram kao mala pustinja, pješčani kip. suha iznutra, stvaram novo masno tkivo. možda me nekad i pivo i špagete s tabasco umakom (oho! lutak je proždrljiva gujda;gica;praščić;svinjica;gujda) čine zadovoljnom. smiješim se, barem zamišljam svoje nasmiješeno lice u monitoru, i gladim dijelove tijela, jagodicama koje mogu dodirivati. super strength dutch lager. željela bih iz svoje glave apstrahirati neku tvar, i odnositi se prema toj (s)tvari kao o određenom ja.
potištenost ima lice moje uskogrudne tete koja je umrla zbog svojih ženstvenih jajnika prije nego što sam se rodila; mama je opisuje kao krutu i rigidnu. kad netko kaže kruto ja zamišljam svježe oprane, neispeglane krpe i svoju cjelovitu, netaknutu glavu zagnjurenu u njih. kad netko kaže rigidno, sjetim se psihološkog istraživanja fulgosija koji je rekao da je to nedovoljno definirana osobina, ali je još uvijek koristimo jer smo rigidni a često i frigidni.
tijelo ima poput osušenog bakalara u zamrzivaču super marketa sa super božićem na pragu i na vragu. neko raspelo koje nosiš u džepu, izvadi ga sada.
ovo je pomalo pjanpost
jel subota još uvijek? pessoa jer VI to NISTE tražili :(
Kroz raskriljenu svježinu moga jedinog prozora još se čulo kako krupne kapi padaju s krova na kojem su se skupile. Još je bilo nejasne svježine od kiše. Međutim nebo je bilo osvajački plavo, a oblaci što su preostali od poražene ili posustale kiše popuštali su i povlačili se u smjeru Utvrde pravednim nebeskim putovima.
Bila je to prilika da se bude veseo. No nešto me tištalo, neka nepoznata čežnja, nimalo određena želja, ni izbliza. Možda je kasnio osjećaj da sam živ. I kada sam se nagnuo kroz visok prozor na ulicu koju sam pogledao a da ju nisam vidio, odjednom se osjetih kao jedna od onih vlažnih krpa za pranje podova što ih vješaju na prozore da se osuše, ali ih zaborave, te onako omotane oko užeta ostaju na pregradi prozora po kojoj polako utiskuju mrlje.
ako ću ikad ikome učiniti nešto za počast, to će biti moja baka, pessoa, francesca woodman. mami mi je sutra rođendan. kad je bila mojih godina, veselila se mojim teturavim koracima i prvim riječima i kupovala kuću s tatom. tata je imao 27 u to vrijeme pa ću se radije ravnat i krivit po njemu? tatu i mene možete vidjeti ovdje - na trogodišnjem licu mučna, nerazrađena grimasa - ipak sam tada bila nepismena
POZDRAV I IMAJTE LIJEPO LJETO. LIJEPITE SE JEDNI ZA DRUGE U PIJESKU
Post je objavljen 14.07.2008. u 22:00 sati.