Miniranje iz zrakoplova tijekom 2. Svjetskog rata
Miniranje iz zrakoplova tijekom 2. Svjetskog rata izrodilo se na kraju u veliko ofenzivno (napadačko) sredstvo. Na samom početku rata nitko nije ni sanjao, a kamoli naslućivao tako veliki uspjeh miniranja iz zrakoplova, osim možda njemačko zrakoplovstvo koje je još prije rata razrađivalo operativne planove za uporabu mina iz zrakoplova. Prva američka operacija polaganja mina iz zrakoplova, tijekom 1942. u bitki kod Solomonskih otoka, izvedena je uspješno kod Bugenvila u području Buin-Tonolea. No, samo deset mjeseci kasnije kada su bombarderi američke 10. zračne armije, koji su djelovali na burmansko-indijskoj bojišnici, pokušali položiti mine oko rangunskih sidrišta, niti su ih mogli dobiti niti su naišli na razumijevanje nadređenih. Čak dvije godine prije njemački bombarderi uspješno su polagali mine oko britanskih luka letjevši od svojih baza iz sjeverozapadne Njemačke i Danske do britanskih sidrišta i luka. Američki bombarderi tipa 'Consolidated B – 24 Liberator' naročito su bili podesni za polaganje mina, pa su upravo ti zrakoplovi 22. veljače 1943. uspješno u ušću rijeke kod Ranguna položili 40 mina magnetnog tipa. Brzo se pokazalo da protivnik s minama ima jako puno muka i posla, te da je drastično smanjen broj japanskih brodova na dokovima luke. Kasnije će američki zrakoplovi proširiti područja miniranja i na šire područje Pacifika, a te zadaće preuzeli su i američki zrakoplovi 'supertvrđave'. Australijsko ratno zrakoplovstvo miniralo je krajem 1943. godine vode oko nekadašnje Nizozemske Istočne Indije zrakoplovima tipa 'Consolidated PBY Catalina' koji su mogli ponijeti 900 kg mina na udaljenost od 1600 km i duplo više na udaljenost od 1200 km. Tek tijekom ljeta 1944. godine, Stožer američkog ratnog zrakoplovstva zapovjedio je opću zrakoplovnu ofenzivu, odnosno opsežnije zadaće miniranja iz zrakoplova. Tijekom mjeseca kolovoza iste godine američki zrakoplovi bombarderi za daleka djelovanja tipa 'Boeing B – 29 SuperFortress' izvršili su uspješnu akciju miniranja japanskog sidrišta kod Palembanga, pa je to bio i uvod u cijeli niz uspješnih zadaća miniranja koje će provesti ovi zrakoplovi. Američki bombarderi za daleka djelovanja polijetali su iz svojih baza na Marijanskim otocima i minirali Shimonoshechki i Džohorskhi prolaz, luku Singapura, rijeku Pakchan kod Pennangha i mnoga druga mjesta. Američko 20. bombardersko zapovjedništvo izvršilo je ukupno 76 zračnih polijetanja na zadaću miniranja noću 25. na 26. siječanj 1945. Tijekom mjeseca veljače iste godine još veći broj zrakoplova minirao je rijeku Jngcengjang koja je bila glavni opskrbni smjer opskrbe za japanske postrojbe. Tijekom tih miniranja nije izgubljen niti jedan zrakoplov, pa iako je vrijeme za provedbu operacije bilo jako kratko, stečena su bogata iskustva i naučene lekcije. Krajem 1944. godine postalo je jasno da je američka blokada Pacifika Japan prisilila da svoje trgovačko brodovlje upućuje preko Japanskog mora, pa da se tu Shimonoshechki prolaz obimnije minirao Japancima se mogla nanijeti veća šteta nego što su to učinile podmornice. No, američka ratna mornarica tražila je stalno od zrakoplovstva da bombardira japanske industrijske objekte pogrešno misleći da tu leži ključ poraza Japana, a da je bilo više zrakoplova za polaganje mina Japan bi doživio poraz kroz pomorsko i ekonomsko ratovanje. Japanci su bili prisiljeni stalno čistiti i razminiravati svoje konvojske smjerove opskrbe, pa su za taj posao imali i male samoubilačke brodove koji su izrađivali prolaz kroz minska polja ne hineći aktivirati mine. Ipak, bitka za Atlantik pokazala je najveću vrijednost mina položenih iz zrakoplova. Prva njemačka magnetna mina bila je bačena 1939. godine u britanske obalne vode. Iako Nijemci nisu imali dostatan broj zrakoplova za polaganje mina, čak i ono malo što su položili Britancima je stvorilo velike probleme oko čišćenja i razminiravanja. Pojava akustične mine u godini 1942. dalo je nove mogućnosti za kombiniranje magnetno-akustičnih upaljača na minama. Mine koje su britanski zrakoplovi položili u Baltičko more stvorile su velike probleme njemačkim podmornicama. Mnoge njemačke podmornice oštećene su tijekom obuke novih posada, a stvoreni su i problemi za isprobavanje novih njemačkih podmornica. O tomu zorno govori izvješće njemačkog časnika podmorničara iz sastava njemačke mornarice: 'Bez obuke u Baltičkom moru i bez sigurne pratnje minolovaca kroz naše obalske vode do oceanskih pučina, kao i tijekom povratka u matične baze ne može se voditi podmornički rat. Mi više ne gospodarimo našim obalskim vodama kao ni putovima naše sfere utjecaja što se zorno vidi po blokadi plovnih putova na prilazima Baltičkom moru koja traje već tjednima…'
Post je objavljen 14.07.2008. u 21:11 sati.