Prošlo je već puno vremena od mog posljednjeg posta, ali za to imam jako dobro opravdanje. Možda ni ovaj post ne bi bio napisan danas, već sutra ili neki drugi dan, ali po molbi jedne cure sam ga napisala. Iako sam dobila jako dobar prijedlog da pišem o Petar panu, to svi već znaju pa mi je glupo to kopirati i staviti na blog. Mogu samo reći da mi je baš drago što je upravo Ivan kum, i nadam se da ga to neće još više umisliti.
Ovih dana kroz glavu mi prolazi sve što se događalo posljednjih mjesec dana, a između ostalog i Euro. Tek sam sad postala svjesna što je sve i kako bilo. A bilo je tu bome svega. Od suza radosnica do gorkih suza poraza. Pojelo se tu puuuuuuuno kokica i popilo poprilično piva, a najviše Cedevite. Trošilo se i na zastave, dresove, baklje, ali i na gorivo (skupo gorivo). No sve se to isplatilo. Sto puta sam rekla, al ću još tisuću puta ponoviti da se divim našim dečkima, i da ih ni najmanje ne krivim za onaj poraz od Turske. Sreća je bila presudna, a ona je važan faktor u životu.
E da sam i sama imala malo više sreće upala bi na faks…. Ali šta je tu je! Ljeto nam već dugo traje i naši olimpijci vrše posljednje propreme prije OI u Pekingu. Tamo svi odlaze sa nadom u što bolji rezultat, a najtežu zadaću će imati rukometaši koji brane zlato iz Atene. Ništa manje tešku zadaću neće imati ni Blanka od koje se isto tako puno očekuje. A tu su još plivači, vaterpolisti, a možda i košarkaši ako prođu kvalifikacije. Pa, držimo im fige i uživajmo u ljetu i kupanju. A svi koji idete na more, sretan vam put (ako naletite do Zadra, možda se i sretnemo).
Post je objavljen 14.07.2008. u 18:57 sati.