Hrvatska nije bila imperijalistička sila da bi regrutirala sportaše i nogometaše iz svojih bivših kolonija, poput V. Britanije (Engleske), Francuske, Portugala i Nizozemske, pa se snalazi popunjavanjem kadra djecom hrvatskog podrijetla ili, ako i svi ostali, asimilacijom ekonomskih emigranata, ne nužno iz hrvaskih klubova.
Dario Cvitanich je tako, eto, prvi slučaj nogometaša koji je prihvatio hrvatsko državljanstvo prije nego je uopće bio u Hrvatskoj, no kako je potomak Dalmatinaca s Brača ne treba dvojiti jesu li mu motivi bili samo poslovno-sportski ili i emotivni. Djed ga je, naime, od malih nogu očarao pričama o pradomovini, a kad mu još netko pusti i prevede Grdovićevog ‘Dalmatinca’ - “ovo je moj dom, tu su moji didovi davno sidro bacili, mene vezali” - svi preduvjeti da počne lijepa životna i sportska priča našeg Argentinca koji se odlučio dokazati kroz nogometnu reprezentaciju zemlje svojih predaka bit će tu. Preostat će samo sitnica - nametanje izborniku igrama u slavnom i ambicioznom Ajaxu!
Najnoviji slučaj prilika je za inventuru odakle su sve stizali ili stižu hrvatski nogometni reprezentativci, ali i oni drugih zemalja. Pobrojali smo one koji su barem jednom nastupili za Hrvatsku, a nisu rođeni unutar današnjih međunarodno priznatih hrvatskih granica, bez prebrojavanja krvnih zrnaca ikome, jer je nacionalna pripadnost prije svega pitanje unutarnjeg osjećaja, a kod ljudi iz miješanih brakova njihova osobnog izbora i odgoja.
Prema Fifinim pravilima, uvjet za nastup za neku reprezentaciju jest posjedovanje putovnice njene zemlje, ali za one koji nisu u njoj rođeni ili iz nje ne vuku korijene poput braće Kovač, Klasnića, Šimunića, Rakitića ili Cvitanicha, najmanje dvogodišnji neprekidni boravak u toj zemlji. Te su uvjete uspunili naši Brazilci Eduardo i Etto, koji još nije dobio priliku za nastup. Iako pravno nevažno, za Dudúa je u svakom pogledu dodatni plus što se oženio Hrvaticom (kao i sunarodnjak mu Etto) i što se osjeća Hrvatom.
Makedonac Goran Slavkovski bi, pak, ako želi igrati za Hrvatsku, neovisno o trenutku dobivanja putovnice i privatnim osjećajima koje za Hrvatsku gaji, prvo trebao dvije godine igrati za neki hrvatski klub da bi ga i Međunarodna nogometna udruga priznala Hrvatom.
Poznata je stvar da je najveća inozemna baza hrvatske nogometne reprezentacije i sporta općenito Bosna i Hercegovina, a i najveći broj djece hrvatskih gastarbajtra među Bilićevim ‘boysima’ je BiH-podrijetla.
Stjecanjem nogometne samostalnosti hrvatska se reprezentacija u prvom redu punila igračima tada zatečenim u njenim klubovima, pa su nastupe za hrvatsku, što u prijateljskim, što u službenim utakmicama ostvarili Slovenac Židan, kosovski Albanci Shala i Kozniku, Bošnjaci Halilović i Karić, te Crnogorac Turković.
Od igrača hrvatskih korijena izvan granica bivše SFRJ (u BiH su Hrvati jedan od tri konstitutivna naroda, pa to i nije pravo inozemstvo) led su probili Kovači vatrene sreće, Niko i njegov brat Robert također. Od Australaca, koji u posljednje vrijeme grakću da im Hrvati kradu talente, za Hrvatsku su se dosad odlučila trojica od kojih je samo Josip Šimunić, podrijetlom iz bosanske Fojnice, ostavio dubok trag i postao nezamjenjiv.
Mnoge svjetske reprezentacije pune su igrača koji vuku podrijetlo ili su rođeni i bivšim kolonijama pojedinih zemalja (Engleska, Francuska i Portugal najviše), ali sve je izraženiji trend davanja državljanstva ekonomskim emigrantima. Primjerice, za Poljsku je na Euru 2008 nastupao Brazilac Roger Guerreiro, a na SP-u 2002. Nigerijac Olisadebe, za ‘Elf’ igra nekoliko Poljaka, ali Turaka još ne.
Brazilci nisu samo ključni igrači zemlje svog bivšeg kolonizatora Portugala s kojim dijele jezik (Deco, Pepe), nego i Španjolske (Senna), općenito su najrasprostranjeniji ne samo u Europi, nego i svijetu (Tunis, Japan). Turska, primjerice, ima Brazilca (Mehmet Aurelio) koji je zbog tamošnjih propisa dobivanja državljanstva morao uzeti tursko ime, ali ne i prijeći na islamsku vjeroispovijest, dok će Italija nakon Altafinija uskoro dobiti još jednog ‘azzurra’ iz Brazila - Amauríja Carvalha.
Švedski reprezentativac Tobias Linderoth rođen je u Marseilleu samo zato jer mu je u to vrijeme tamo igrao otac, također reprezentativac, dok je Zlatan Ibrahimović dijete iz bošnjačko-hrvatskog braka, ali rođeno u Malmöu. U Norveškoj je iz gambijsko-norveškog braka rođen John Carew, dok je poseban slučaj Mavuba, rođen na brodu u međunarodnim vodama za vrijeme građanskog rata u Angoli, od oca Zairca (današnji DR Kongo). Nakon puno pravnih peripetija dobio je željeno francusko državljanstvo.
Hrvati za Austriju, Belgiju, BiH i Bugarsku
Hrvati Weber i Strupar zaigrali su početkom devedesetih za belgijske klubove iz ekonomskih razloga i nakon uvjeta za stjecanje državljanstva odlučili se za belgijsku reprezentaciju dijelom i zbog toga jer je u hrvatskoj tada bila prevelika konkurencija, kao i Vastić i Kocijan za Austriju ili Hrgović i Radeljić za BiH, te Tomašić za Bugarsku.
Španjolci najmanje koriste potencijale
U povijesti ima puno primjera reprezentativnih prebjega, nogometaša koji su igrali za po dvije ili čak tri reprezentacije; tada su i propisi bili drukčiji, liberalniji, a neki su, poput Puskasa i Kubale, bili i politički emigranti. Šlag je tada obirala Španjolska, koja danas, 40-ak godina kasnije, najmanje koristi svoj mogući potencijal iz zemalja Latinske Amerike.
Gdje su rođeni hrvatski nogometni reprezentativci?
AUSTRALIJA
Anthony Šerić, Josip Šimunić, Joey Didulica
potencijalni:
Dario Vidosic, Robert Kolak, Steven Lustica, Mate Dugandzic
BiH
Mario Stanić, Krunoslav Jurčić, Goran Jurić, Stjepan Tomas, Boris Živković, Željko Pavlović, Mario Tokić, Stanko Bubalo, Veldin Karić, Mirko Pavličević, Mato Neretljak, Mario Bazina, Vedran Ješe, Vedran Ćorluka, Sejad Halilović*
potencijalni:
Mato Jajalo
SLOVENIJA
Srebrenko Posavec, Gregor Židan*
CRNA GORA
Dževad Turković
KOSOVO
Ardian Kozniku, Kujtim Shala*
NJEMAČKA
Robert Prosinečki*, Niko Kovač, Robert Kovač, Vladimir Vasilj, Ivan Klasnić, Tomislav Marić, Marijo Marić, Filip Tapalović
potencijalni:
Ivo Iličević, Damir Šuker, Krešo Ljubičić, Ivan Ćosić, Filip Lovrić, Marko Kalajica, Adrijan Antunović, Jure Čolak
ŠVICARSKA
Mladen Petrić**, Ivan Rakitić
potencijalni:
Mario Šimić
BRAZIL
Eduardo da Silva
ARGENTINA
Darío Cvitanich
Napomene: * Prosinečki je rođen u Njemačkoj, ali se još kao dječak s roditeljima vratio u Hrvatsku; Židan i Shala igrali su za Hrvatsku samo u prvoj prijateljskoj utakmici novog doba, protiv SAD-a 1990, prije obnavljanja članstva u Fifi, a Sejad Halilović se nakon nastupa za ‘vatrene’ u prijateljskoj utakmici u Tel Avivu 1994. ipak odlučio za BiH.
** Petrić je rođen u Dubravama kod Brčkog, ali je ubrzo s roditeljima preselio u Švicarsku.
Neki najpoznatiji asimilirani nogometaši u ostalim reprezentacijama:
ŠPANJOLSKA
Senna (Brazil), Pernía (Argentina), Di Stefano (Argentina), Puskas i Kubala (Mađarska)
NJEMAČKA
Podolski, Klose, Freier, Trochowski (Poljska), Asamoah (Gana), Kuranyi (Brazil), Neuville (Švicarska)
RUSIJA
Aldonjin i Budijanskij (Ukrajina)
TURSKA
Balta, braća Altintop, Bastürk, Sahin, Karan, Yaman (Njemačka), Mehmet Aurelio (Brazil), Kazim Kazim (Engleska)
ITALIJA
Camoranesi (Argentina), Perotta (Engleska), Rossi (SAD), Amaurî (?, Brazil), Sivori (Argentina), Altafini (Brazil)
PORTUGAL
Deco i Pepe (Brazil), Bosingwa i Makukula (DR Kongo), A. Petit (Francuska), Dani Fernandes (Kanada), Marcos Nelson (Zelenortski Otoci), Eusebio (Mozambik)
NIZOZEMSKA
Seedorf, Gullit, Rijkaard, Davids (Surinam)
FRANCUSKA
Thuram (Gvadalupa), Malouda (Fr. Gvajana), Evra i Vieira (Senegal), Makelele (DR Kongo), Boumsong (Kamerun), Piquionne (Nova Kaledonija), Mavuba (međ. vode), Fontaine (Maroko)
GRČKA
Vintra (Češka), Papadopoulos (Kazahstan)
ŠVEDSKA
Linderoth (Francuska)
POLJSKA
Roger Guerreiro (Brazil), Olisadebe (Nigerija)
ŠVICARSKA
Djourou (Obala Bjelokosti), Behrami (Kosovo), Gelson Fernandes (Zelenortski Otoci), Vonlanthen (Kolumbija), N’Kufo (DR Kongo)
AUSTRIJA
Vastić (Hrvatska), Gercaliu (Albanija), Garics (Mađarska), Harnik (Njemačka), Korkmaz (Turska)
BELGIJA
Weber i Strupar (Hrvatska), Mudingavi (DR Kongo)
NORVEŠKA
Vadim Devidov (Latvija)
FINSKA
Roman Jeremenko (Rusija), Berat Sadik (Makedonija)
BUGARSKA
Tomašić (Hrvatska), Janković i Pažin (Srbija)
SLOVENIJA
Jukan i Dedić (BiH)
BiH
Post je objavljen 14.07.2008. u 12:31 sati.