Pola dva.
Ne mogu spavat.
Danas dosli australci i tako o, uglavnom, nije dosadno. =)
Gledam na sat, vrijeme tako sporo prolazi.
Tražim. Ne znam ni sama što, ali bitno da tražim.
Sklapaju mi se oči, a osjećam da necu spavat, da cu razmisljat o necemu.
O buducnosti, o tome - sto bi bilo kad bi bilo?
Čujem sat, kako kuca i otakucaji moga srca usklađeni su sa njim.
U daljini čujem nekog psa kako laje.
I pitam se.. Postojim li uopce?
Ili sam i to samo umislila?
Pitam se, koja je uloga mog života ako postojim? Zašto nisam od nikakve koristi?
Kao da sam stara krpa koju prenose s jednog mjesta na drugo misleći da je upotrebljiva, i iskoristiva.
Da ju vrijedi čuvati.. a čemu?
Pitam se. Ima li smisla? Zašto novac pokreće svijet, a ne ljubav?
Zašto sam tako puna mržnje, a duboko u sebi osjecam da se krije ljubav koju ne pokazujem nikome, drzi li me ona na zivotu?
Ili sam i to samo umislila kako bi mi bilo lakse?
Pitam se. Gdje si sada kada te najvise trebam? Jesi li pobjegao od mene ili su putem zalutao i izgubio se?
Zašto postoji ljubav? Kad malo bolje razmislim.. da nema nje, ne bi bilo ni mržnje.
A ono što me najviše zanima jest - zašto nitko ne zna odgovor ni na jedno moje pitanje?
Svi znaju odgovor na pitanje kad je tito umro, kad je bio koji rat.
Znaju matematiku, fiziku, elektrotehniku.
Ali nitko ne zna odgovor na ovo.
Postoji li uopce odgovor?
Naravno, sigurna sam da postoji, mora postojat.
Nek Tesla, Newton, Ajnštajn..neka ustanu iz mrtvih, i kad su toliko proslavljeni, neka mi odgovore na pitanja.
Tražim se. Ali nikako da se pronađem, fali mi samo jedan komad da puzzle budu nadopunjene, ali toga nema.
Izlazim iz kuće polako, polako zatvaram vrata, kiša se spustila u trenu kad je i meni suza potekla niz obraz.
Ali nitko ne zna.. Misle, to je samo kap kiše.. Zar kap kiše u sebi ima zatočene neke osjecaje?
Ovisi kako gledaš na to. Možda, ali u ovom slučaju, nema... ^^
Post je objavljen 14.07.2008. u 01:27 sati.