Nakon tebe dugi prazni hod.
Ravnodušna luka, brod bez sjaja, sunce bez osmjeha.
Onda zov čarolije mora.

...i mami me opet modra pučina
čežnja ko munja u meni sijeva
val za valom, sve dalja tišina
to starac vjetar na uho mi pjeva
pjesmu pred kojom sklapam oči
pa slijedim tragove duše
tamo gdje srce ko suza se toči
gdje kule se grade a ne ruše...
Hodam.
Post je objavljen 14.07.2008. u 00:01 sati.