Marketing
šarmer u nemogućim uvjetima
Ovo je već četvrti tekst na istu temu, pa - ako vas zanima - bolje vam je početi čitati od početka koji se nalazi OVDJE
Doktor Boban se dosmucao u sobu u kojoj sam ležao smijuljeći se kao mangup koji je smislio neku nepodopštinu i uzviknuo:
- O! Probudio si se! Kako se osjećaš?
- Obzirom na okolnosti, ne mogu se požaliti.
Boljelo je, ali drugačije nego uobičajeno, i to je bilo ohrabrujuće. Ranija bol je nestala, nadajmo se zauvijek, a bolovi koji su je zamijenili - očekivao sam - privremeni su, prolazni.
- Mogu ti reći da si šarmirao Bibu. Rekla mi je "Zgodan ti je ovaj prijatelj!"
- Jesi me našao mučiti sada, kad ležim onemoćao i ne mogu se braniti! - prekinem ga.
- Ne! Ne! - navro on. - Rekla je da se iznenadila kako si je pogledao u oči i htio se upoznati s njom, kako si gledao sve oko sebe, dok većina drugih pacijenata u takvim trenucima misli samo na sebe, od straha ne vide ništa. Kažem ti, ostavio si dobar dojam.
- Jebeš dojam! - pomislio sam, ali ipak mi je bilo drago čuti što je rekao, tim više što je djelovalo uvjerljivo. Čak i u trenucima kada sam se osjećao ništavniji nego ikada u životu, a bez donjih zuba koje sam ostavio u čaši u bolničkoj sobi teško da sam bio iole glamurozan, preostalo je dovoljno naboja da privlačna mlada ženska pomisli da sam zanimljiv. Ništa lakše nego biti šarmer kada je sve u najboljem redu, kada si mlad, zdrav, dotjeran, dođeš s dobrim autom na neki parti, sijevaš osmjehom i razbacuješ se doskočicama. Hajde budi šarmer kad ležiš kao mesni doručak na operacionom stolu i imaš petnaest sekundi prije nego se obeznaniš! Možda bih se trebao više cijeniti? S druge strane, treba biti realan. Velika većina onih koje Biba ima priliku tako vidjeti stari su ljudi, istrošeni i izobličeni, nakazno mršavi ili groteskno predebeli, ružni. Nisam više u godinama ni stanju da bih mogao konkurirati za Mistera Hrvatske, ali prema većini ostalih pacijenata ipak sam cvjetić.
- Molim te - rekoh mu - poruči joj da mi nešto duguje.
On me upitno pogleda.
- Prijatne snove. Obećala je, a nije bilo ničega. Samo ništavilo. Ne sjećam se ničega.
Razmišljao je nekoliko trenutaka prije nego je odgovorio:
- Pa ona je ispunila svoje obećanje! Samo se pogledaj kako izgledaš - zadovoljan kao zadrigli prasac! Istina da još ne možeš skakati po sobi, ali moći ćeš uskoro, a u međuvremenu imaš dovoljno materijala za najprijatnije snove koji ti padnu na pamet. Ništavilo si iskusio, a sve nakon njega možeš zahvaliti i Bibi…
Za nastavak klikni OVDJE.
Post je objavljen 13.07.2008. u 16:13 sati.