Okruženi strahom i tamom krenuli smo iz tog "zatvora".
Kroz obližnju šumu smo stigli do autoputa.
Pokušali smo autostopom stići do Zagreba...
Čekali smo satima, sve dok nije nam nije stao naizgled
običan starac... Ljubazan starac sijede kose i razigranog
pogleda, upitao nas je kuda smo krenuli..... Mi promrzli od
zime i uplašeni od noći smo jednostavno odgovorili: "Kući!"
Na to je on upitao gdje mi živimo, a mi smo mu odgovorili
neka nas samo ostavi u Zagrebu ako nije problem. Sjeli
smo u auto i krenuli......Tjekom razgovora starac nas je upitao
kada smo rođeni, mi smo se podsmjhnuli i odgovorili: "Na petak
13." On nas je upitao jel to stvarno istina, mi smo ovaj put ozbiljno
odgovorili da je to istina. Starac je zaustavio automobil i histerično
počeo vikati da izađemo iz automobila i nazvao nas je "đavoljom
dijecom". Izašli smo i opet smo bili na "početku". Na našu veliku
sreću naišao je Darko (stari prijatelj naših roditelja). Zapravo smo
i bili krenuli kod njega i tete Mirjane.
Nastavak slijedi i pozzzzzz od Kilera
Post je objavljen 13.07.2008. u 10:14 sati.