Svaka njemu čast, zbilja.
Mislim da nikada nitko zbog mene nije toliko učinio, toliko se trudio mijenjati i zbilja u tome uspio.
Najbolji dokaz njegove promjene je ovo večeras.
"Mislim da je najbolje za tebe da se više ne vidimo."
Dokazao je onu staru - prava ljubav je kad želiš da druga osoba bude sretna, pa makar i bez tebe.
Naučio je razumjeti i voljeti...šteta, kakva šteta što je sad već možda prekasno. Vjerojatno je prekasno.
Ovih dana ne mogu biti blizu njega, smeta me njegova privrženost, nježnost, bliskost koju pokušava uspostaviti. Odbijam ga, a to bode gore od najoštrijih noževa.
Mislim da je najbolje i za njega da se više ne vidimo.
Do kraja ljeta.
Ma morat ću ja dobro razmisliti o svemu, i tko zna što ću zapravo odlučiti, ali morala sam sad napisati ovaj post da zabilježim važnu činjenicu koju ne smijem u daljnjem promišljanju zaboraviti:
LAKNULO MI JE.
Post je objavljen 13.07.2008. u 02:53 sati.