Marketing
Bolognese
Ja volim (volio sam) sve predmete koji sam do sada imao na faxu. Svi me zanimaju (premda sam neke pao) i jedva čekam da počne sljedeći semestar jer sam uspio upisati neke izborne predmete koji me zanimaju u rupama koje su nastale radi padova. Anyway... Želim pisati o kvaliteti studiranja po Bologni.
Kao što ste do sada trebali saznati, ja sam ferovac. Jako volim taj fakultet i ne mogu ni opisati koliko mi je drago što tamo studiram. FER je poseban po mnogo čemu. Između ostalog, to je fakultet koji ima najviše toga provedenog po bolonjskom procesu.
Po starom programu (poznatijem kao FER1), studiralo se 5 godina po defaultu, duže ako se nešto ozbiljno popadalo. Po novom programu (poznatijem kao FER2) se studira 3-4 godine (kako se uzme). Da bi se to postiglo, program je skraćen i stisnut. Kvaliteta studija je morala pasti. Ali to je tek početak.
Ovo sam počeo pisati jer mi je došlo da idem učiti matematiku. Nisam shvatio kako se jednadžbe ponašaju kad se deriviraju po više varijabli, a zanima me to (to je BTW jedan od onih predmeta koje sam pao). Nije bilo nemoguće to naučiti i mogao sam stisnuti i položiti to, ali to definitivno ne bi bilo kvalitetno naučeno. U prvom semestru prof. Brnetić, kojeg hvalim kad god stignem, je dolazio na predavanja 20 minuta ranije, odlazio 10 kasnije (nije bilo ni priče o akademskoj četvrti) i uz to nam je maksimalno skraćivao odmore. Nitko se nikad nije žalio. Bilo nam je malo smiješno, ali čovjek se potrudio i naučio nas kako treba.
Probao sam čitati neke dokumente koji propisuju na što bi studij po Bologni trebao ličiti, ali jednostavno mi se spava kad čitam te političke dokumente. Znam samo iz iskustva i iz onoga što nam profesori kažu. Na FER-u je navodno gotovo sve po Bologni. Nisu samo npr. male grupe (naše su od 80 ljudi, a trebale bi biti 20-30) i neke druge sitnice, tako da znam na što taj sustav liči i mogu reći da nije baš lijep. Osjećam se zakinuto jer je lako prepisivati, a ja ostajem zakinut jer se ocjene dijele po Gaussu (15% ima 2, 35% 3, 35% 4 i 15% 5). Dakle, ako netko vara, on je ispred mene po rangu, meni niža ocjena. Prošli semestar sam sa svim predmetima bio na granici. Od svih predmeta koje sam prošao, da sam imao po bod više iz svakog, imao bi i ocjenu više iz svakog.
Studij sam po sebi, laički gledano je lakši. Kako je sve skraćeno, gradiva je manje (dakle, manja količina za zapamtit od jednom), a pored toga sustav bodovanja i ocjenjivanja omogućuje prolaz bez izlaska na sve ispite i ne zahtjeva 50% na ispitu (ja sam Matematiku 1 položio s 45% na svakom ispitu). U normalnom sustavu (ako se ništa ne padne) ima 5 predmeta i to po 4.2 predavanja dnevno (u prosjeku) + labosi. Dakle, studij nije težak, ali nije ni kvalitetan. Kako se FER sve više prilagođava toj Bologni, sve mi se više čini da će kvaliteta studija još padati. Shvaćam pristup tečaja (gdje se na brzinu uči kako raditi bez da se objasni zašto to tako funkcionira) i razumijem fakultetski pristup gdje se ide više prema proučavanju, ali ono između mi nije jasno. Stvari se uče polovično, nabijaju se glupi zadaci (npr. 8 strana ispisanih rukom na papiru koje su identične, ali imaju izmijenjena 2 reda) da bi se postigo "kontinuiran rad" i forsiraju se neke posve glupe i nebitne stvari samo zato što se nije mislilo unaprijed, nego se sve rješava u hodu. Za fakultet pun inženjera, jako tužno. Možda ne bi prošao većinu toga na prvoj godini, ali ja bi vrlo rado studirao po starom sistemu.
Post je objavljen 12.07.2008. u 01:11 sati.