Ja sam pukla. Da ja normalno ne mogu više ni tri dana preživjeti. Ne vjerujem što uradi od mene. Smijem se, pravim se super, dobro, a unutra gorim od želje da ga vidim, da se vrati i da budem s njim..! Strašno. I sad sam izgubila volju za ičim, i za Natalijom, i za njenim povratkom, i sa njenim slavljem, i ikakvom subotom sutra. A znam da joj se moram odužiti nakon prošlog puta, i da njoj moram udovoljiti.. ali neee ide....!!
Hoću da se vrati.
Hoću !
hoću Bože samo to
=(
Strašno. Gotova sam. Poludila sam.
A sad mi još i ovaj priča i priča svašta, bolje da je šutio. A zeza se.. Znadem. A Bože moj.
Alaaaaa.
Poludila. Poludila.
Ne mogu ni pjesmu jednu poslušat, ne mogu leći u krevet a da ne pomislim na njega. A dosta je bilo.
Idem spavati, prije će mi vrijeme proćiii. Nadam se.
Post je objavljen 11.07.2008. u 22:54 sati.