Marketing
Razmatranje o klanjanju, 4.dio
Kao punopravni članovi Crkve, po svetoj Potvrdi, odlučimo otvoriti svoja srca djelovanju Duha Svetoga, da nas i ova razmatranja potaknu na zrelije shvaćanje Božje ljubavi prema nama po Njegovoj stvarnoj prisutnosti u Euharistijskom kruhu... Zastanimo na trenutak i maknimo se od vreve i buke ovog svijeta... Prebirajmo u dubini svog srca ove riječi...
Klanjanje se ne događa u glavi, nego čitavim tijelom. Pragesta klanjanja je prostratio u kojoj se čovjek potpuno baca pred Boga. Ali mi se također klanjamo kad se pred Njim naklonimo, ili kad pred njim sjedimo, ili prema njemu ispružimo otvorene ruke. Klanjanje u svakome slučaju sili na to da ga izrazimo i tjelesno. 
Sve snage u nama hoće biti povezane. Tijelo je pomoć da se i naš duh smiri, da se sve u nama sabere u gestu i usmjeri prema Bogu. Klanjanje znači da sam potpuno vezan na Boga, da u meni više nema nikakvih privatnih prostora u koje se povlačim da bih se predao svojim dnevnim snovima, u koje ne puštam nikoga ući, ni Boga. Klanjanje znači biti potpuno vezan na Boga, biti kao cjelovit u odnosu prema Bogu. Tada se ne trebamo plašiti kojekakvih misli i osjećaja u sebi. Važno je jedino da je to vezano na Boga i njime obuhvaćeno. Ako se sve stavlja u susret s Bogom, tada sve u nama postaje životno, sve postaje preobraženo. Odaje koje pred Bogom zatvaramo, zatvorene su i pred nama. Mnogi kršćani žive s mnogim zaključanim i zatvorenim sobama. Njihov život je reduciran, odvija se u malo prostorija njihova tijela. Susret s Bogom u klanjanju hoće otključati sve prostorije u nama i u njih pustiti ljubeći i oživljujući Božji pogled...
Post je objavljen 11.07.2008. u 13:29 sati.