Marketing
evo, napokon!
evo, vratili se iz Đakova! bilo smo od subote do četvrtka, tj. do jučer.
bili su Đakovački vezovi. završili su u nedjelju. u subotu je bio u sklopu Đakovačkih vezova i proslave 1/2 godine bio koncert Prljavog kazališta!!!
naravno da smo bili. išli smo s Majom, Dudom, Goranom i Alex. 
bili smo do kraja koncerta - do 2 ujutro. pjevali su sve super pjesme. npr. Kiše jesenje , Mojoj majci 
, Marina, Mi plešemo (pijemo), Korak po korak, Heroj ulice.... 
bila je užasna gužva. svi su se gurali. snimila sam s mobom par pjesama, pa mi je jedan iza mene rekao da mi on može spržit cd s pjesmama da se ne mučim. 
onda mi je na jednom djelu pjesme Mojoj majci pjevao u mobitel, al mi je prestao snimati. 
u nedjelju smo išli kod bake na ručak. 
pošto su bili vezovi, to je bio dupli ručak... skoro sam pukla. prvo je bila pileća juha s rezancima. skuhala ju je na hektolitre. onda piletina s paradajz sosom. onda je bila sarma... ko da je vojska došla na ručak! i baš kad misliš da je gotovo, onda još donese svinjetinu i dvije vrste salate... jaaoooo.... i misliš, ajde gotovo. ali ne. još je donijela 10 vrsta kolača na stol! i još onda štapiće... uglavnom, sigurno sam pojela najviše u životu. i sad sigurno imam 3 kile više.
poslije smo još malo sjedili, pa smo išli s Majom na konjički turnir. Đasti se natjecala i pobijedila je na parkuru na 130 cm. Đasti se zapravo zove Just do it. nisam to znala. u pauzi su neki talijanski trener i neka cura izvodili predstavu. on je jahao frizijskog konja. prekrasan je bio! a ona je jahala arapskog. istrenirali su ih kao da plešu salsu. lol! super su izgledali! poslije njih je nastupala neka žena na pointu. trebala je na njemu izvoditi gimnastiku, no nakon prvog trika konj se uplašio i počeo trčati po parkuru. jadan. onda je na njega još skočio Franjo. da ga umore. ali konj nikak da se umori. onda je ona sišla i samo ga je Franjo jahao. prvo bi ga zatrčao, onda bi on skočio dolje i trčao kraj njega i u trku opet skočio na njega. i tak par puta. kad su napokon odustali, onda je on ustao (stao) konju na sedlo. i to je bilo to od gimnastike. konj se nije dao.
ako mislite da je to bio kraj dana, nije. navečer smo išli na zadnji koncert. išli smo na Leteći odred!! 
opet ista ekipa. samo je ovog puta još s nama išao Josip.
na njihovom koncertu nije bila takva gužva. uopće nije bila gužva, bilo je čist solidno. pjevali su svoje pjesme Još sam tvoj, Bez obaveza, Sanjao sam moju ružicu, Ljubav nije matematika... ali svirali su i one koje nisu njihove. npr. Ja sam mali Mate. negdje na pola je Duda pitala dal očemo doma, ali nismo išli. ja sam cijeli koncert čekala da sviraju Sanjao sam moju ružicu, i nikak da tu sviraju pa nikak. i koja je bila zadnja pjesma koju su svirali? ajd pogodi. na kraju su morali na bisu svirati još dvije pjesme jer ih ovi nisu htjeli pustiti. svirali su opet Još sam tvoj i Ljubav nije matematika. super je bilo! bili smo opet do 2.
ostale dane nismo radili ništa posebno. ležali smo, gledali tv, ljenčarili. par puta je bio Ivan kod nas. kupali smo Timona. 
put je dobro prošao. kad smo se vraćali, morali smo presjedati u Koprivnici. nismo promašile vlak. i tako.
ovo vam je dosta za jedan post. čak i previše. idem ja sad okolo malo komentirati jer nisam dugo. pa-pa!
i da. evo još malo poetičnih redaka već poznatog vam autora:
u
najdubljim
dijelovima
snova
vidim
tvoje
lice
ljepotu
božanskoga
kova
Pozdrav:
mojim sestrama 
svima u Đakovu
Bondyju
Adamu
Valeriji
Petrici
Post je objavljen 11.07.2008. u 12:43 sati.