Marketing
Ljetni post...
Nedostajalo mi je moje šaranje po blogu. I evo me. Usred ljeta, umjesto na plaži, radije sjedim pred kompjuterom spremajući se napisati ponešto.
Kao što vidite, dogodio se mali redizajn bloga, i još uvijek tražim žrtvu kojoj se da za*ebavat sa potpuno novim mogućnostima photoshopa i dizajna...
Što ima novoga? Uuuuuu, materijala koliko god hoćeš...
Samo da napomenem da smo sa bandom jako vrijedni, pa osim nastupa kojih ovog ljeta ima jako puno, ima i puno novosti....
Idemo redom:
- band je dobio 6-og člana, na bubnjevima nam se pridružio dugogodišnji poznanik i školski kolega Teo Mustač, Matuljski Dave Weckl.
- izdali smo maxi singl sa 4 još neobjavljene pjesme, a isto tako na njemu je ljetni hit ''Balkoni i silikoni'' , naš prvi reggae i pjesma koja traje punih 6 min gdje smo ispričali sve što nas ovog ljeta opsjeda na plaži....
- promjenili smo ime iz Cocktails band u ''Koktelsi'' jer je jednostavnije za pisanje i sad možemo biti sigurni da se niti jedan band na svijetu ne zove kao mi...
- paralelno sa mijenjanjem imena promjenili smo i web stranicu u www.koktelsi.com iako još uvijek možete sve pronaći i na www.cocktailsband.com
- snimamo nove materijale za album koji će svjetlo dana ugledati ove zime i mogu vam reći da samo opet uzbuđen zbog toga kao malo dijete. Razlog više za uzbuđenje je i taj što se sve snima u mom vlastitom studiju kojeg smo od srca nazvali Music kitchen, jer tu se uvijek nešto ''kuha''...
- doživjeli smo priznanja mnogih kolega za svoj rad, pa je tako i Šajeta cijelu svoju kolumnu petkom u Novom listu posvetio upravo nama, hvaleći nas na sva zvona, što nikako nije mala stvar... jer je on uvijek kritički nabrijan, koliko god smo frendovi preko 10 godina...
( link ću naknadno objaviti)
Da završim ovaj dio o bandu, pozivam svih na neki od naših nastupa diljem Jadranske obale ovog ljeta, isto tako i u susjednoj nam Sloveniji, koju ovom prilikom od srca pozdravljam jer nas svaki put iznova oduševe i sve naše pjesme znaju napamet....
E, kad smo kod Slovenije, ima nekoliko detalja... nije tako lako svirati u Sloveniji. Svaki put kada prelaziš granicu moraš prijaviti i muhu koju voziš u kombiju, i na njihovoj i na našoj granici. Isto tako i kada izlaziš iz Slovenije. Nerijetko se vraćamo oko 6, 7 ujutro, a oni koji bi trebali biti na svojim radnim mjestima lijepo nanaju i baš ih briga za idiote koji su dosada tamo negdje svirali , pa i po sat vremena čekamo pred vratima da gospoda uoče da smo stigli... nekoliko sličica koje najbolje opisuju stanje u 6 i pol ujutro...
Dakle, stajanje ispred spuštene rampe ne znajući kada nam je suđeno preći granicu:
Potom, ''škiljenje'' kroz prozor ima li koga unutra i kucanje po vratima....
Na kraju, KONAČNO u Hrvatskoj, ljudi odlaze na kupanje, a mi se vraćamo...jupiiii....sunce na prozorčiću...
Skužio sam da mi je ovaj blog super za ''otresanje'' svega što mi se nakupilo , pa nastavljam u svom stilu...
Nekidan smo brat i ja poželjeli otići na pizzu u jedan restoran koji često posjećujemo... lijepo smo sjeli za stol i čekali da nas netko posluži... nakon 15 min što nitko nije dolazio već sam postao malo ''neurozan'', a nakon pola sata zvao sam informacije i pitao broj istog tog restorana jer sam baš bio raspoložen za za*ebanciju
...
Nazovem ja, čujem zvoni tamo iza telefon, majstorica se javi...
Ja : '' dobar dan , ja bih svije miješane pizze lijepo pečene... možete mi ih donijesti u prostor za nepušače''....
Sekundu nakon , doleti žena, ispričava se , priča, pokušava bit humoristična, ja je još više za*ebavam i uživam, smijem se , kažem , ma nije bed, ali ona i dalje...
Pizze stižu u rekordnom roku , a tada dolazi druga konobarica koju slučajno znam i kaže: ''ti si ovo zvao, zar ne? Imaš i pravo , samo sjede tamo iza i ništa ne rade''...
Dakle, uzburkao sam vodu... dakle, pričalo se o tome... 
Čini mi se da su se poprilično usrale da im netko šefa ne zove ( to stvarno ne bih napravio, nisam takva stoka), ali očito ih je potaknulo na razmišljanje...
Toliko ulizivanja u jednom danu nisam odavno doživio, a namjera mi je bila samo se malo našaliti...
Da se to dogodilo u nekom top popularnom restoranu gdje sve košta ko manji auto, onda bih z guštom radio spektakl , ali ovo je pizzeria, ljeto je , svi su umorni , pa šta...
Ali opet, posao je posao, radi ga kako treba...
Dakle, kontam da u ovoj državi svi fušare, i da smo još miljon svjetlosnih godina daleko od nekog pomaka ka uspješnoj državi...
Do sljedećeg čitanja, ljetni pozdravi svima... ciao
Post je objavljen 11.07.2008. u 11:42 sati.