Negdje,tamo, u daljini ..
... čuju se zvona. Zvona objavljujuć nešto. Zvuk ustalasa zrak šireći se kružno i poput lopte u daljine sve. Objava je svima: 'Negdje, netko, nešto...'. Zvoni!
Čujem i pitanje mi se rađa: 'Prigodom čega?'. Znam da ponegdje se objave uzvikuju i pjevom sa visoka tornja. Ima ponegdje objava u tišini što tek dušama dostupne su; živih i mrtvih. Svijet objava u svijtovima promjena.
Na znanje Vam objavom ovom dajemo ... Učeni smo objave razumijeti. Vatroggasna kola na intervenciji, polocija, hitna, top na Lotrščaku, zvona na grobljima, tvorničke sirene, zvučni signali na votilima... Svijet zvukova raznih. Izgubljen čovjek u moru tome.
A ja? Sve više slušam tišinu. Tišinu ispod svih ovih zvukova. Ona je kao visibaba ispod otpala lanjskog lišća. Malena i slabašna, ljubavi željna, vlagom, toplinom, nježnošću. Otpalo lišće kao nastojanje prošlosti što budućnost nosi.
Vjetrovi prolaznosti tek pokojim malenim tragom remete tišinu.
Isto se tako jedan maleni čovjek, još davno u nama sakrio tražeći mjesto sigurnosti. Dječak ili djevojčica još uvijek mirno čekaju vrijeme neko; budućnost svoju, a sve ovo kao neki san prolazilo je.
Pogledaj dijete drago, možda češ osmjeh naći. Onaj osmjeh što ti je uskraćen bio. Pusti zvukove smrtne, neka te obiđu. Prihvati osmjeh i daruj osmjeh. Budi dijete djetetu. Znaj, godine nisu važne, jer uvijek je samo sada, pa i budućnost dolazi sada.
Znajte, vaša srca su objava Ljubavi Gospodnje.
Prijatelji moji dragi, mnogo toga sam čuo, ali znam da je ljubav kao kiša žednoj zemlji, kao osmjeh željnima ljubavi. Zar nismo svi takovu? I oni koji misle da nije tako, samo se svete onoj ljubavi neostvarenoj, koju sa kao svoj trofej željeli, a ljubav se posjedovati ne može. Ona se daruje, a vama svima je darovana životima vašim.
Pozdravlja vas i voli vaš Mladen ... :)
Kaj velite, svakaj mi se štakajući po glavi vrti. Ma, ne! Ovo je bilo od srca ...
Post je objavljen 17.07.2008. u 21:29 sati.