Korak po korak zagazili smo u ljeto. Treći tjedan školskih praznika približava se kraju. Klinci uživaju, a ni mi se ne žalimo.Veliki ide na bazen svakodneno, a Mali šeta između dva para baka i djedova, Zakoniti i ja radimo, godišnji je u kolovozu.
Jutros mi je uljepšala dan starija gospođa fotograf koja nas je fotografila na vjenčanju, našem, prije 15 godina. Prozborismo par riječi, i veli gđa da naravno da me sjeća, jer sam bila lijepa mlada..hehe, jest da je perfekt, al perfektno je čuti …
Isto jutros, jedan me mladić zaprepastio svojim stavom. Promatrala sam ga kako obilazi oko zaključanih vrata radnje do mog ureda. Radnja se otvara u 8 sati, a on je bio 5 do 8 tamo. Na koncu je došao na moja vrata, i pitao za susjedu.
- radi od 8, vidite, vjerujem da će uskoro otvoriti… ( branim susjedu, znam da putuje sa sela na posao)
- pda, vidim da je od 8… trebala bi biti bar 10 do 8 u radnji!, samouvjereno će on..
Šlag na tortu je stavila žena mojih godina ( znači, žena u najboljim godinama) i njen sin, vršnjak mog Velikog. Popunjava neki formular za sina i na glas razmišlja:
- dan, mjesec i godina rođenja?...pa jesu li oni normalni!?!?! Kako mogu očekivati nakon toliko godina da se ja sjetim koji je bio dan kad sam rodila!
- Gospođo, datum rođenja tu trebati upisati (pokušava joj druga žena pomoći)
- Pa ne, piše «dan», znači trebam znati jel bio četvrtak ili utorak! (uzbuđeno će ova)
Ljudi okolo već prekreću očima i pokušavaju sakriti smijeh
- mama, ček, imam ja u mobitelu kalendar, pa ćemo vidjeti koji je to dan bio ( ubacuje se pametni sinko mandarinko)
- jeee, evo, našli smo, bila je nedjelja! ( i upiše slavodobitno dan u tjednu, dan u mjesecu, mjesec i godinu rođenja svog sina…eeej, da mi je vidjeti lice službenice u mupu kad bude predavala formular…)
A što reći, ima nas zaista svakakvih…..
Srpanj nije iznimka po broju rođendana na koje idemo, jedan smo odradili prošli vikend ( mali od kumova), a sutra planiram posjet bakinoj sestri, čestitati joj 78. ročkas.. Prava sitnica za vitalnu staricu. Prvi bez njezine starije seke, a moje bake. Kaže da joj ništa ne treba, samo nek svi dođemo, muž joj je davno pokojnik, djece nema, tak da smo joj mi, sestrina djeca i unučad, glavni gosti.
I tako, korak po korak, sličica po sličica, idu dani.. nije da se nešto dramatično događa, ali nije ni dosadno.
Pozdravčić ostavljam
Post je objavljen 11.07.2008. u 11:12 sati.