Trebao mi je, i to ne preko pošte, nego privatnog dostavljača, stići jedan paket(ić). I onda se ponavlja uvijek isto. Jest, na papiru - oni su tu zbog mušterija. No, naravno - dostavljaju samo prijepodne. I to ne u striktno vrijeme. Nego budi kući i čekaj.
Više sam nego svjestan i pomiren s činjenicom da "državne" službe, općenita birokracija i lokalna samouprava rade samo prijepodne. Sve to iskusih svakodnevno bježeći s posla i trčkajući evo već drugi mjesec unaokolo zbog papira iza pokojnika ili za njegovu dječicu po šalterima svih boja, općinama, HZZO-ima, HZMO-ima, Klovićevima, Kraljicama Jelenima ili Tvrtkovima, boreći se s pauzama koje nigdje nisu u standardizirano vrijeme.
BTW, većina ljudi koje znam npr. ne zna točan ili približan naziv ustanove u koju ide "srediti papire za socijalno", već se uvriježila ta zamjenica ustanove s ulicom, pa se tako i sam telefonski operater u Klovićevoj ili Tvrtkovoj mrtav hladan javlja sa "Klovićeva, izvolite". Možda ni on ne zna gdje točno radi?
ALI
Privatni poduzetnici, a usudim se reći i pošta - morali bi uvažiti činjenicu da većina ljudi, njihovih potencijalnih mušterija i platiša - prijepodne većinom RADE. Ovako se uvijek stupidno natjeravamo s istima i pokorno s dostavnicom u ručici završavamo u beskonačnim redovima u njihovim centralnim spremištima. Jer
- logici unatoč, prijepodne i uz vlastitu (a ne potrošačevu) logiku rade svi dostavljači, makar i najveće svjetske privatne tvrtke koje se hvale s riječima "Express" u nazivu. Od onih koji dostavljaju generalne pakete do dostavnih uslužnika frižideraških i pokućarskih tvrtki, alles. Pa, iako si platio i to masno, da sve prođe glatko i u tvoju korist - skupljaj papiriće s dovratka iza njihovih kombinezonaša, lijepo zovi 060 telefone i umoljavaj/šarmiraj operaterku za čvenk na drugoj adresi (jer drugačije ne ide), ako gospoda u kombiju koje također moraš še enkrat nazvati, tu adresu uopće imaju isplaniranu en route
- majstori svih vrsta - rade isključivo prijepodne. Zato bježi s posla, laži šefu da ti je zaovi pukao vodenjak ili uzmi nepostojeći godišnji, ne bi li gospodu majstore, koji isključivo žive od radno sposobnih fizičkih osoba, cijelo jutro pokorno čekao u tišini doma, uz tužno kapanje kotlića koji curi
- dimnjačari, o kojima ovisi količina ugljičnog monoksida u mojoj krvi a oni pak ne ovise o meni jer imam zakonsku obavezu prihvatiti ih po mjestu stanovanja (kakvi god bili, jer oni odlučuju hoće li mi zaštemplati odvode i zabraniti grijanje), naravno, svoje četke i kugle kroz dimnjak guraju samo prijepodne i to u klizno "kad dojdemo dojdemo" vrijeme od 8 - 15 h
- prijepodne rade i placevi. Da bi sva ona privilegirana gospoda umirovljenici i one rijetke kućanice mogli na miru i bez gužve probrati najbolje primjerke voća i povrća, a mi popodne čekati u beskonačnom redu u Getroju da nam naplate sparušeni Ukrajinski grincajg
- prijepodne rade i sve specijalističke i pregledaške, pa čak i mnoge privatne, zdravstvene ustanove
- prijepodne je zimi jedino pravi dan i svjetlo, a Oni Koji Odlučuju O Vremenu obavezno tada odluče da se dan dodatno skraćuje i za još jedan sat, tako da u 16 h, kada si napokon čovjek slobodan od posla, već po polumraku, možeš jedino pokorno otapkati u pravcu kuće
- prijepodne je ljeti svježije, ugodnije i manje sparno, te je svijet ljepši, no tada i ja moram raditi i usluživati ljude, od kojih, prema strukturi mojih korisnika, barem neki također bježe s posla i varaju šefove ne bi li se susreli sa mnom
- prijepodne bi se i svi stanovnici ove zemlje, makar i nominalno bili na radnom mjestu, nalazili na kavici. Sve te silne prijepodnevne kavice (ljudi, radim - ne mogu!) u ovom gradu može spriječiti jedino taktički nuklearni udar. Popodne je isključeno, unatoč tome što sam voljan čak i doći s klincem kojeg pokupim iz vrtića. Sorry, ali dan je gotov, ne? Popodneva su ionako ružna pačad, kada se jedino može otići domu svom.
Vratimo dostojanstvo popodnevima.
Post je objavljen 11.07.2008. u 08:00 sati.