I drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama." (Mt 13, 31-32)
„Kraljevstvo je nebesko kao kad..“ jest tipičan obrazac koji uvodi u prispodobe o kraljevstvu nebeskom. Predmet usporedbe nije strogo sama imenica koja slijedi obrazac, već prispodoba u cijelosti. Na primjer, ono što se može usporediti s kraljevstvom nebeskim nije čovjek koji je posijao sjeme, nego situacija koja je nastala njegovim sijanjem. Ovaj obrazac se može parafrazirati: „Eto kako izgleda kada je Bog na djelu“. Smisao ove usporedbe nije u sjemenu po sebi, već u onome što se događa kada je ono posijano. Zrno gorušice poslovično je slovilo kao maleno (Mt 17, 20, i Mišna Niddah 5, 2), premda ono nije najmanje poznato sjeme. Poruka prispodobe se nalazi u opreci između neznatnog početka i ishoda „veće od svega povrća“. Tako nastaje velika opreka između potpuno izrasla grma gorušice ( koje obično naraste i do tri metra) i ostalih vrtnih kultura. Pretjerano je grm gorušice nazvati stablom, ali taj opći izraz ukazuje na to da je Isus mislio na starozavjetnu upotrebu stabla kao simbola velikoga kraljevstva (Ez 17, 23; 31, 3-9; Dn 4, 9-12; Pnz 4, 10-12). Sve upućuje na to da iz tih mjesta potječe i slika „ptice...po granama“. U navedenim starozavjetnim tekstovima ptice predstavljaju narode koji su se okupili pod zaštitom kraljevstva (Ez 31, 6; Pnz 4, 20-22). Tako se može pretpostaviti da ove Isusove riječi najavljuju ulazak pogana u kraljevstvo nebesko. No glavni smisao ove prispodobe leži jednostavno u predočavanju golemog raspona njegova kraljevstva, koje se razvilo od neznatnih početaka. Dakle, glavna tema ove prispodobe jest kontrast između sićušnog sjemena i velike stabljike koja na kraju izraste iz malenog zrna. To je slika kraljevstva Božjeg ostvarenog u punini. Prispodoba donosi i neizravan poziv slušatelju na odluku za ili protiv kraljevstva Božjeg.U Palestini se i danas mogu naći ovakvi veliki grmovi gorušice. Uobičajen prizor za Isusove slušatelje bio je visoki grm ili stablo gorušice okruženo jatom ptica koje vole njegovo malo crno sjeme, te sjede na stablu i hrane se s njega.
Prema onome što je Isus naučavao kraljevstvo Božje je prije i iznad svega Božji zahvat u povijesti. Ovo se može vidjeti i u starozavjetnom govoru o kraljevstvu Božjem. U Novom zavjetu taj Božji zahvat se očitovao dolaskom Sina Božjega. Bog čini zahvat u povijesti, uspostavlja Kraljevstvo, ono je njegovo djelo. On je poput sijača, vlasnika vinograda, kralja koji priređuje gozbu. On daje i životnu snagu Kraljevstvu tako da ono raste iznutra poput sjemena, nezaustavljivo se širi kao što kvasac diže tijesto. No je li, prema Isusovom naučavanju, Kraljevstvo već prisutno ili on na njega gleda kao neku buduću stvarnost? Izgleda da je Isus na Kraljevstvo gledao na oba načina, te da ono sadrži dva vida - sadašnji i budući. Na mnogim mjestima u Matejevom evanđelju kraljevstvo Božje je buduća stvarnost (npr. Mt 10, 7; 24, 14). I mnoge prispodobe pretpostavljaju da se ono tek treba dovršiti i usavršiti, a takva je i prispodoba o gorušičinom zrnu, kao i ona o žitu i kukolju. Međutim, prispodobe također pretpostavljaju da je Kraljevstvo već prisutno i da, unatoč svim preprekama, nesavladivo ide prema svom ispunjenju u punini, jer gorušičino zrno raste, a posijano žito dozrijeva. Ta misao o Kraljevstvu koje je trenutno skriveno, no posađeno za vječnost od strane Boga spominjala se također i u Kumranskoj zajednici.
Ova prispodoba o rastu kraljevstva nebeskog nosi i dimenziju osobne praktične pouke i ohrabrenja za Isusove učenike. Ideja koja može promijeniti civilizaciju često kreće od jednog čovjeka. Reformacija često počinje s jednim čovjekom i vizija jednoga može promijeniti sudbine tisuća ljudi. Isto tako, svjedočenje za Kraljevstvo često započinje od jednoga čovjeka, a rađa velikim plodom. U mnoga mjesta na svijetu, društva ili grupe, Kraljevstvo dolazi tako da kršćani dođu živjeti među njih i pokažu im iskrenu ljubav i pažnju. Zapravo, ovo je jedna od najosobnijih prispodobi koje je Isus ikad izrekao. Ponekad njegovi učenici mogu i očajavati. Njih je tako malo, a svijet je toliko prostran. Kako bi oni ikad mogli pobijediti i promijeniti svijet? U ovoj prispodobi Isus govori svojim učenicima da nema mjesta obeshrabrenju, da trebaju svjedočiti i služiti svatko na svome mjestu, i da svatko od njih treba biti sjeme malog
početka iz kojeg Kraljevstvo raste, sve dok kraljevstvo zemaljsko napokon ne postane kraljevstvo nebesko. Sve zbog Isusa čija snaga nosi i vodi malu družinu njegovih učenika.
Jasmin Koso
Literatura::
R. T. France Evanđelje po Mateju ( Logos, Daruvar)
Wilfrid J. Harrington Uvod u Novi Zavjet (Kršćanska sadašnjost, Zagreb)
Ivan Dugandžić Kako su nastala evanđelja? (Kršćanska sadašnjost, Zagreb)
William Barclay The Gospel of Matthew (The Saint Andew Press, Edinburgh)
Eduard Schweizer The Good News according to Matthew ( John Knox Press,
Atlanta)
Post je objavljen 10.07.2008. u 21:06 sati.