Dolazeci u Sarajevo obuzimala me drhtavica i neka unutarnja panika kao nikad u zivotu,premda je moj zivot,uz po koju casicu radosti,ispunjen uglavnom drhtanjem i tjeskobom.Htio ne htio,ulazio sam u taj grad s osjecanjem krivnje,a sve vrijeme imao sam na umu jednu divnu misao HERMANA BROHA,zapisanu u knjizi BRIEFE,DEUTSCHLAND 1945-1949.
da je"kajanje potrebno onome tko nije nacist i to zbog nacista koji nije u stanju kajati se".U razgovoru s prijateljima,na svim javnim nastupima,postavljao sam i pitanje vlastite odgovornosti,a postavljajuci takva pitanja,dolazimo i do onog:sto pisac uopce moze!
Istog dana stigao je iz Beograda i FILIP DAVID,jos jedini moj prijatelj iz knjizevnicke fele tog grada sto ga je prije koju godinu LAZAR STOJANOVIC s pravom nazvao"DUHOVNIM VUKOVAROM".Nakon jedanaest sati voznje,Filip David dosao je izravno na konferenciju za tisak kasneci nekih pola sata.Susreli smo se pred novinarima i kamerama.
Prijateljujem s Davidom punih trideset pet godina,a da jos nikad nije pala bilo kakva sjena na to prijateljstvo.Znao sam da je osjetljiv,ali i cvrst;smiren kad treba,premda impulzivan polemicar,erudit koji ne zamara svojom erudicijom,vican javnim nastupima,ali,priznajem,nisam vjerovao da ce on koji je snalazljiv pred publikom,tako zanijemiti i ostati bez rijeci.GLAS MU JE DRHTAO,RUKE SU MU DRHTALE,A U ONOM TRENUTKU KAD JE ZAPLAKAO,PREPUSTIO MI JE
MIKROFON.Nakon sto se malo pribrao,postavljao je ista pitanja koja su i mene mucila:"JESAM LI MOGAO NESTO VISE UCINITI?STO I KAKO?MOZDA JE BILO RJESENJE DOCI I ZIVJETI U SARAJEVU?"SPONTANI PLJESAK BIO JE ZA NAS OHRABRENJE I PODRSKA.
Posljednji put bio sam u Sarajevu svibnja 1990.godine,takodjer s Filipom Davidom.On je imao uvodnu rijec na promociji mojih izabranih knjiga sto ih je objavila naklada"Svjetlost".Mi smo tada rado dolazili u SARAJEVO,za nas je taj"TAMNI VILAJET",KAKO SU GA NAZIVALI SRPSKI PISCI,BIO MELEM ZA DUSU I SPAS OD ONE HISTERIJE U BEOGRADU KOJA JE DANOMICE PRERASTALA U MASOVNO LUDILO.Nas sadasnji dolazak u Sarajevo izazivao je stanovitu zebnju;sto cemo zateci,nakon tolikih stradanja i patnji,od onoga sto smo prije sest godina tamo dozivjeli.
Moram priznati da su me razdirale dvojbe,sve dok nisam sreo drage prijatelje,a onda i mnoge druge znane i neznane s kojima sam razgovarao,a DA NIJEDNOM NISAM CUO RIJEC ZLOVOLJE ILI MRZNJE.I TEK MI SADA POSTAJE JASNO DA JE TAJ VISOKI STUPANJ OTMJENOSTI SPASIO DUSU TOG GRADA.SARAJEVO JEST NAS IZUM,ALI I SVJETSKA KRIVNJA,TRIJUMF RAVNODUSNOSTI KOJA SE PRIKRIVALA HUMANITARNIM POSILJKAMA.
Za ovog boravka u Sarajevu divanio sam s prijateljima,slusao ih i divio se velicini patnje i najzad shvatio njihovu spremnost da se oprosti svima koji su u stanju spoznati vlastite zablude,cak i onima koji su ih nerazboritim drzanjem uvrijedili,ili napustili,pa i onima koji su,poput Kusturice,paktirali s djavolom.I ma koliko bila plemenita ideja prastanja,
osobo se protivim da se svi proglase zrtvama;bila bi to nagrada za krivce,parodija stradanja i uvod u"povijest zaborava".Ne mozemo prihvatiti da se o Sarajevu pripovijeda kao o sceni za umiranje ili kao kakvom velikom spektaklu koji je jednom snimljen.Morat cemo znati sve o zrtvama i sve o ubojicama!A intelektualna savjest provjeravat ce se u odnosu prema Sarajevu,tocno onako kao sto je svojedobno Danilo Kis trazio od pisca da se postavi prema stvarnosti logora.
U ISTO VRIJEME DOK SMO BORAVILI U SARAJEVU,NA PALAMA SE TOBOZE VIJECALO O KARADZICEVOJ SUDBINI,A NA TO ZASJEDANJE STIGLI SU I PISCI IZ BEOGRADA,KAPOR I CRNCEVIC,KAKO BI PODRZALI ZLOCINCA.U jednom razgovoru postavljeno mi je pitanje sto mislim o Kaporovoj podrsci Karadzicu i uopce upetljanosti pisaca u politiku zla.Rekao sam da slutim Karadzicev kraj cim ga podrzavaju tako mizerni delegati Udruzenja srpskih knjizevnika.(AKO STE ZABORAVILI TKO JE KAPOR,PODSJETIT CU VAS:TO JE ONAJ LJUBIMAC ZAGREBA OD KOJEGA JE IGOR MANDIC,TRIDESET GODINA POKUSAVAO NAPRAVITI PISCA,A ISPALO JE GOVNO,KAO UOSTALOM I SVE DRUGO STO MANDIC GOTOVI I MIJESI!).Drugi dio pitanja pomalo mistificira pisca kao kakvog duhovnog mocnika,premda nije svatko tko pise odmah i pisac.Prije bih rekao da je pisac onaj koji ozbiljno sumnja,
najpre u svoje pisanje,a onda i u sve ostalo.Sumnjajuci,on moze biti od koristi.Prema tome,oni pisci koji su upetljani u politiku zla,vjeruju u svoju misiju.Berdjajev kaze da je zlo duboko koliko i Bog!Za te pisce Nacija je postala religija,stoga i nije cudno sto su mnogi nasi poznanici,sarajevski pisci,igrali vaznu ulogu u Stabu smrti na Palama.Ali i mene muci jedno:KAKO TO DA SE RIJECIMA MOZE POSTICI MNOGO KAD JE ZLO U PITANJU,A MALO ILI NIMALO KAD SE TREBA SPRIJECITI ZLO.
Napustajuci Bosnu,"spaljenu zemlju",prisjecam se razgovora s prijateljem iz Sarajeva uoci samog napada na grad.On je do posljednjeg trenutka tvrdio da oni imaju jak mirovni pokret i da ce se lako suprotstaviti ratu.Cak i kad su Karadzicevi razbojnici pucali iz hotela HOLIDAY INN na mirovne demonstracije i ubili jednu djevojku,moj je prijatelj tvrdio da je to samo njihova panika.Tada sam rekao da ce Sarajevo biti ruseno i zbog toga sto je u njemu jak mirovni pokret,jer ovo i jeste rat protiv mira.RAT JE POSTAO SKUPNA SRPSKA FANTAZIJA i tesko ce se zaustaviti.Zloduh nacionalizma prigrabio je rat i kao nacin da se uspostavi neka drukcija civilizacija,mozda ovaj put antievropska.Vec sada je simbolicna ona poruka jednog srpskog zapovjednika,uhvacena radio-vezom,da se rusi sarajevski hotel
"Evropa":"RUSI`EVROPU`,MATER JOJ AUSTROUGARSKU!"Svaki pokusaj integrizma,ideja evropske ili bilo koje druge zajednice,u suprotnosti je s duboko ukorijenjenim duhom palanke i srpskim nacizmom.Ponovno citiram jednog MRACNJAKA IZ BEOGRADA koji je izjavio:"SARAJEVO JE ZA NAS PRINCIP!"Tu su moguca dva znaka ove nakazne semantike.Prvi je princip kao Princip,atentator koji je upalio fitilj Prvog svjetskog rata;drugi je ideoloski princip nove srpske politike da vise nema zajednickog zivota s drugim narodima,kulturama i vjerama.Doci na tu ideju,ravno je prokletstvu,jer TKO NE MOZE S DRUGIMA,NECE MOCI NI SAM SA SOBOM.KAZU DA JE BOG I STVARAO RAZLICITE SVJETOVE I LJUDE DA BI JEDNI KROZ DRUGE SPOZNALI ISTINU.NEMAM NIKAKVA RAZUMIJEVANJA ZA ONE KOJI ODBIJAJU ISTINU!
Vratio sam se iz Sarajeva gotovo oplemenjen i s vjerom u novi duh grada.I da zavrsim pitanjem sto ga u jednoj svojoj pjesmi postavlja kultni pjesnik JAMES DOUGLAS MORRISON:"UZ KAKVU ZRTVU,I PO KOJU CIJENU SE MOZE RODITI GRAD?"
Post je objavljen 10.07.2008. u 20:58 sati.