Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ddadd

Marketing

Trema...padajuća slamka :)


Zdravo najdraži moji!

Malo me je trema vratiti se, moram vam to priznati!
Nakon što mi je prošli post u kojem spominjem sex izišao svagdje i bio citiran na nekim poznatim portalima nasmijao sam se samome sebi u brk misleći kako vjerojatno imam barem 350 postova boljih od ovog, toliko populranog posta. Samo što u tim postovima nema seksa :D

Onda sam gledao kako mi posjećenost raste, gledao sam sva ta silna nepoznata lica koja me komentiraju i pomislio sam odjednom kako nemam pojma tko su svi ti ljudi! I kako oni nemaju pojma tko sam ja!

I povukao sam se.

Nisam želio napisati nešto poput:

Najdraži moji, Ddadd ne piše do daljnjega


jer nisam znao jel to istina.

U meni je kuhalo svašta, najbliži sam bio zamisli da prestanem pisati, ali, kako prestati kad si u svojim postovima toliko iskren, kad si ono što pišeš totalni ti, i kad bi takvom odlukom od sebe odbacio jedan veliki dio sebe?

Odluke da se vratim u nekoliko ranijih 'kriza' bile su zbog vas, mojih najdražih. koje vas toliko volim. Sad tu odluku donosim isključivo zbog sebe.

I za kraj, ne mogu vam se vratiti bez ikakve priče, zar ne najdraži moji? Kakav bih to bio ja da ne napišem nešto o ničemu?
Zato, najdraži moji, evo vam jedna male ništa_posebno pričice od prije par dana :-)


Padajuća slamka :-)

"Vidi kako sporo pada slamka!" - iznenađeno velim Dragoj dok smo sjedili na terasi jedne lijepe kavane u centru Ogulina.

Ona pogleda i imade što vidjeti - u čaši cedevita kažiprstom sam postavio slamku skroz okomito i podigao ruku, a slamka se tada vrlo vrlo polako počela približavati rubu čaše. Gotovo da smo imali vremena naručiti još jedno piće prije no što je slamka nalegla na rub.

"Što misliš, zašto je to tako?" - upitam je ja.

"Zbog leda vjerojatno!" - ona će.

"Znaš što ja mislim?" - upitam i nastavim čim sam shvatio da sam pridobio njenu pažnju:

"Mislim da je to zato što iz slamke još nisam cugnuo. Nema zaostalih kapi na gornjem dijelu slamke pa je ona gore vrlo lagana i teže se probija kroz gustu tekućinu!"

Pogledala me onim 'cjepidlako' pogledom karakterističnim za trenutke kad po njenom mišljenju pretjeram...
Otpio sam vrlo mali gutljaj i pustio slamku opet.

Pala je ko klada! Brzo i ravno!

"Vidiš!" - rekoh ja ushićeno.

"Vidim...genijalče!" - uz uzdah zatreptala je pomalo šeretski svojim lijepim okecama :-)


Vaš Ddadd :)



Post je objavljen 10.07.2008. u 17:09 sati.