Marketing
I tako u beskraj..
Evo i mog prvog posta na ovom blogu. ^^
Naslov ni nema neke veze sa postom koji nadam se nece bit predugaca, jer ponekad znam malo previše oduljit. =)
Zavrsila skola prije skoro mjesec dana, pala sam povijest na prvom roku. Znaci, cijelo ljeto ceka me prokleto strebetanje 
Ono o čemu razmišljam je prokleti Virtual life. Ono sto me muci su osjecaji prema nekim ljudima, koje nisam nikad upoznala, i gledala ih u oči pričajući s njima, ali tipkamo jedni s drugima vec i vise od godinu dana.
Svaki dan sat po sat tipkanja.
Kako da ti tako neke osobe ne postanu drage? Netko ko ti je postao poput brata i najboljeg prijatelja.
Netko tko ti je rekao da je tu kad god ga zatrebas. A netko je naposljetku lagao?
Čemu to? Bio si tu kad sam te trebala, slušao si me, zapravo mislila sam da me slušaš, a tebi na jedno uđe a na drugo uho izađe sve.
Pravio si se da me shvaćaš, zašto nisi rekao da me jednostavno ne možeš ili ne želiš shvatit?
A šutio si cijelo vrijeme, sve dok nisi puko. :(
Želim da ovo ostane među nama, samo ova stranica i ja, i mozda pokoji covjeculjak kojem cu dat da procita, i želim da znaš da makar se on ljutio na mene, makar se ja ljuitila na tebe, makar nikad vise ne razgovarali normalno, jer zam da nece nikad niti moc bit kao prije, zelim da znas da cu uvijek pamtit te kao dobru osobu, koliko god međusobno bili u lošim odnosima, ostavio si taj neki otisak koji ce mozda izblijedit, ali sigurno se nece obrisat. :)
Samo sto neki ne shvacaju, svi smo mi ziva bica, koliko god udaljeni bili, ovaj *ebeni monitor na spaja. ^^
Post je objavljen 10.07.2008. u 15:03 sati.