Statistički gledano, svake parne godine, pa tako i ove dvijeiosme nam, točno tu negdje početkom ljeta bilježi se najveći broj raskida veza i brakova u Hrvata. Razlog tome čuči u astronomskom fenomenu koji uključuje suprotno djelovanje dvije univerzalne kozmičke sile koje pokreću svijet, sile koje ni pod kojim uvjetima ne mogu koegzistirati u istoj prostornoj dimenziji, sile laicima poznatije pod nazivima žena i nogomet.
Svake parne godine prvi dan ljeta pada točno posred Europskog ili Svjetskog nogometnog prvenstva i svojom pojavom uzrokuje splet neobičnih okolnosti destruktivne prirode koje ponajviše utječu na obiteljske ljude. Truli i zastarjeli obrazovni sustav zatvara škole baš u ono osjetljivo vrijeme prije početka četvrtfinalnih utakmica čime iniciraju nezaustavljivi početak raspada već ionako labavog sistema. Umjesto da divljaju po školskim hodnicima i teroriziraju učitelje, djeca svoj višak energije donose pod vlastiti krov čime prije ili kasnije ispizde majku daleko iznad svake granice tolerancije. Nadalje, sve su TV kuće istovremeno prešle na ljetnu shemu emitiranja što žene čini dodatno razdražljivima jer jednostavno nisu u mogućnosti apsorbirati sve promjene u terminima najdražih sapunica bez većih psihičkih posljedica. Usred takvog emotivnog uragana, muškarac koji sjedi s pivom u ruci i gleda nogomet u očima žene nedvojbeno priziva veliki naslov u crnoj kronici.
Da stvar bude gora, nesnosne vrućine još više potiču od strane znanstvenika nikad objašnjene kemijske reakcije u ženskim glavama koje izazivaju erupcije iracionalnog ponašanja a manifestiraju se kroz silnu želju za odlaskom na godišnji odmor koji si mogu priuštiti isključivo podizanjem nerealno velikog kredita. Sedam dana godišnjeg odmora iz snova zvuči kao najbolji deal svih vrmena mada ponuda lijepo kaže da bi s obzirom na cijenu i trebao ostati "iz snova". Riječ snovi odluče tretirati kao bezazlen marketinški izraz i uz dva potpisa presude svakoj kuni kućnog buđeta u nadolazećoj godini.
Svako razumno muško stvorenje na vrijeme je predvidjelo nadolazeću psihičku stanje kod svojih partnerica pa su unaprijed poduzeli korake kako bi opstali u danima nogometne ludnice. Domišljatost muškaraca da ugode ženama kako bi im ostali u milosti za vrijeme prvenstva poprima astronomske proprcije pa tako lokalna legenda kaže da su oni najodlučniji na dan samog otvaranja Eura odveli svoje odabranice u kino gledati ono koštunjavo stvorenje konjolike glave u filmu Seks i grad. Ako ste nizom sličnih ustupaka stvarno dobro odradili svoj posao u tom pripremnom razdoblju moguće je da ste odgledali visoki postotak planiranih utakmica pa čak i živi dočekali finale.
Finale. Vrhunac muškog smisla života ističe s posljednjim minutama susreta. Oglasi se zviždaljka i kraj. Jedni tuguju, dugi se vesele, neki skaču, neki plaču. Poraženi se izgubljeno gledaju rukama obješenih o kukove, leže na travi, ili pak sjede nalakćeni na vlastita koljena i potonule glave odmjeravaju obrise svojih jaja u ovogodišnjem modelu hlačica. Izmjenu tuge i radosti prekida reklama za pivo, pa još njih sto i nakon toga je gotovo. Minutu, dvije autistično sjediš i gledaš u pokrentne slike dok se pigmenti bore da nakon dugo vremena tvoj mozak zelene boje travnjaka povrate u dosadnu sivu. Podižeš daljinski prema televizoru koji nakon mjesec dana rada uz pucketanje statičnog elektriciteta doslovno izdahne pred tvojim očima ostavljajući te zureći u odraz svoje neobrijane njuške. Gledaš malo oko sebe, pa u fleke preko crvenih kockica na svojim prsima i prisjetiš se onog dana kad si ga obukao nakon kina. Kino! Isuse! Žena, djeca! Gdje li su?! Realnost te pogađa poput šamara. Kasno je, spavaju. Doboro je. Ipak zaviriš u sobu i provjeriš jer nisi siguran ako si možda tamo pred polufinale nesvjesno potpisao nešto što nisi smio a uključuje podjelu imovine i alimentaciju.
Ujutro primjećuješ ženu po prvi puta od sredine proljeća. Ostaješ zatečen njenom neobičnom ljepotom. Jasno, jer nisi vidio žensko meso mjesec dana. Hostese u studiju između utakmica su te ostavile jednako ravnodušnim koliko i kartonske kulise stadiona jer si koncentraciju usmjeravao na taktike napada i obrane te priglupe sportske kvizove. Potpuno zagorio gledaš je u njenoj prevelikoj poluprozirnoj svilenoj košulji, svu lepršavu i zanosnu, okupanu blagim jutarnjim zrakama sunca i anđeoske kose nošene nježnim povjetarcem, pa ti dođe da istog trena rukavom otareš brčine i preko stola koljenima i rukama pregaziš ostatke bureka navališ na nju i uzmeš je tu odmah i sad! Al nemoš' jebemu jer djeca će se ustat pa ćeš nadasve šuplju priču o ljubavi i rodama nekako trebat uskladit s traumatičnim slikama s kuhinjskog poda, a ruku na srce, da ti po ženi umjesto tebe u tom trenutku istovremeno jašu Hans Christian Andersen, Walt Disney i Luko Paljetak, imali bi i oni ozbiljnih problema složit djeci priču koja kolko' tolko' drži vodu. Osim toga, skužiš usput da ti žena priča o nekom kreditu koji je podigla za ljetovanje pa ne samo da te odvrati od bludnih misli nego ti se zbog nevjerice i opasno zacrni pred očima. Taman kad si htio planut i pokazat ko je glava kuće snimiš u njenom pogledu smrtnu ozbiljnost i prijetnju s argumentom o nogometu pa pregrizeš jezik i nalakćen na stol duboko izdahneš, potopiš glavu u ruke i uhvatiš se kako promatraš obrise svojih jaja kroz piđamu. Lako bi se sad poistovjetio s gubitnicima na terenu ali znaš da će oni bez obzira na jučerašnji ishod biti debelo plaćeni, a ti si debelo popušio. Teškom mukom složiš kiseli smiješak, pogledaš je milo i poraženo procijediš upitnim tonom - Kad se ide? I ona se istog trenutka transformira u sretnu ženu.
Privatni iznajmljivači apartmana već su se povukli u svoje podrume a svoj životni prostor pripremili gostima. Svaki kvadrat se pokušava pretvoriti u euro viška. Čak su i kanarinca preselili pod brnjicu pokojnog Žuće kako bi gajbu ustupili papigici u gostima. Žrtva je velika ali isplativa. Preplanuli kršni dalmatinci nakon zimske hibernacije polako dolaze na svoje. Karte za polufinale nabavili su na crno i prodali na crnije ne bi li ubrali ovogodišnjii model nekih markiranih sunčanih naočala. Ako što ostane, kupit će se i gaće. Pravog dalmoša na rivi nemoguće je falit. Kreće se malim koracima dok nogu podiže taman toliko da trenje između japanke i rive smanji na prihvatljivu mjeru potrebnu za mlitavo prebacivanje noge unaprijed. Pritom stražnji dio šlape nikad zapravo ne napusti tlo pa je stražnja strana potplate oglodana do žica. Kad bi uložili napor da palac samo malo odvoje i pritisnu prema dole, zadnji kraj bi uzletio i iritantna navika struganja petama o pod bi nestala. Osim toga povjetarac između palca i ostatka prstiju bi usporio rast i razvoj svega što ljetne temperature sa sobom donose na vlažnim i tamnim mjestima. Al dobro, japanke su puno bolje od Boroleta koju su još tamo krajem osamdesetih ispale iz đira. Kad bi ih izuo i promatrao bosa stopala nisi bio siguran jesu li dvije široke bijele trake nastale uslijed deficita sunčanih zraka ili si na semaforu stajao preblizu cesti dok su majstori sprejali horizontalnu signalizaciju.
Htio, ne htio, došao je i taj dan kada treba krenut na godišnji. Lova je uplaćena, povratka nema. Odeš oprat auto prije polaska jer si to isto zadnji put učinio još tamo u ovo doba prošle godine. Ujedno je to, dok se auto četka u zapjenjenom tunelu, zadnja prilika za prolistat Sportske. Ispijaš tako kratki makijato kad ti pažnju privuče jato galebova koji poput lešinara kruže iznad auto praonice. Ne treba tebi Nation Geographic, ni BBC, ni Miljenko Kokot da te nauči kako se galebovi dijele u tri osnovne skupine. Ovi gore su izvidnica. Kruže i zapisuju registracije netom opranih vozila i onda informaciju proslijeđuju drugoj skupini - seračima. Oni te dočekaju na prvom parkiralištu i dok još na autu nema zrna prašine iseru ti ga do neprepoznatljivosti. Onda nastupi treća skupina - smijači, koji se karakterističnim glasanjem nalik isforsiranom smijehu krevelje u luzersku ti facu.
Od onog sudbonosnog "Da" pa nadalje, ljetovanja su ti vragolasta, uzbudljiva i nepredvidiva koliko i dosjetke Danijele Trbović u Najslabijoj karici. Od svih uspomena tebi se najviše u sjećanje upeklo ona kad ošamućen podnevnim suncem spretno poput ranjene antilope skakućeš sa škrape na škrapu natovaren ležaljkama, suncobranima, ruksakom i napuhanom barčicom pačićastog oblika zbog koje svakim skokom svjesno riskiraš otvoreni prijelom potkoljenice jer se ni pod koju cijenu ne želiš opet dovest u ono stanje nakon što si prvi put svojim plućima napuhao tu žutu neman. Dok žena i djeca ispred tebe uz veseli hihot i smijeh držeći se za ručice između grota traže odgovarajuću malu obiteljsku plažicu, ti desetak metara iza skapvaš i pitaš se što ne valja javnoj plaži s velikim parkingom i vrlo lijepim asfaltiranim pristupnim putem. Nakon 7 kilometara skaknja po bijelim stijenama izbrazdanim morem i soli, dalje no što je i najstarija ovca tog kraja ikad nogom kročila, tamo ona pronađe svoj mali kutak uz more.
Da je bog prilikom stvaranja svijeta odlučio nogometna prvenstva povući samo dva tjedna na stranu proljeća izbjegli bi sve navedene neugodnosti. Bilo bi još bolje da je odlučio djecu držati u školama 24 sata prvih osamnaest godina života. I da cure ne izgledaju tako dobro u kockicama jer nas dekoncentriraju dok skaču ispred video vola. Da su krediti za ljetovanje, kao i krediti za stan, besplatni. Da dvije litre pive stane u čaše od pol litre i da ti se piša svakih 45 minuta ili rjeđe. Da dalmatinci ne vuku noge. Da galebovi seru sjedeći. I napokon, da u svakim hlačama jaja dobro stoje.
Post je objavljen 10.07.2008. u 11:57 sati.