Ivan Klasnić, 14.veljače 2007.
- Koliko mi nedostaje nogomet? Jako puno, teško je nakon toliko godina profesionalizma odjednom započeti sasvim drukčiji život. Doduše, ja se ne žalim, sada ne razmišljam o nogometu. Trenutno su sve moje preokupacije vezane uz Fabianu Collien, gledam je kako raste, uživam u svakom njezinom novom danu. Priuštila nam je puno sreće u ova dva mjeseca, uz nju mi je lakše prebroditi ovu tešku situaciju. Što je moguće više vremena provodim s njom i suprugom Patriziom, koja mi je u najtežim danima bila velika podrška. Naravno, i moja obitelj. Mama je u Hamburgu, oporavlja se dobro, iako je još boli rana. Teško mi je uopće govoriti o osjećajima, ovakve situacije u životu promijene čovjeka. Nije bilo lako probuditi se nakon iscrpljujuće operacije i shvatiti da je bila uzaludna. Znao sam se tih dana buditi u četiri ujutro sam od sebe, nisam mogao spavati od nervoze. Međutim, u cijeloj toj priči shvatio sam neke stvari u životu. Posložio sam glavu. Shvatio sam da moram ići naprijed. Uvijek sam bio borac, na terenu i izvan njega, tako će biti i ubuduće. Nemojte me unaprijed otpisivati, žilav sam ja, ako ima Boga jednoga dana ću se vratiti. To ne bih bio ja kada bih tvrdio suprotno.
Post je objavljen 10.07.2008. u 09:25 sati.