Aleluja! Hvalite Jahvu, svi puci, slavite ga, svi narodi! Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Jahvina ostaje dovijeka! (Ps 117) Na blagdan apostola Tome, hvalimo Gospodina! Blagoslivljajmo Boga koji nas spašava! Imamo razlog za slavlje i nadu. Vidjeli smo Gospodina!
Prva nam Božja riječ u današnjoj euharistiji otkriva pravo stanje stvari: Tko smo i što smo? Poslušajmo srcem, a ne samo ušima, ove riječi utjehe iz poslanice Efežanima: Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu.
Premda je zadnji temelj, čvrsta stijena na kojoj raste Crkva, sam Gospodin Isus Krist, u ovom su ulomku istaknuti i apostoli kao oni na kojima počiva Crkva. Njima je Gospodin povjerio službu pastira i učitelja, oni su poslužitelji Riječi koji nas hrane Božjom ljubavlju. Gospodin je pak zaglavni kamen, onaj na vrhu kuće koji spaja zemlju s nebom i povezuje zidove da se ne uruše. Ako ste kad vidjeli, možda u Dalmaciji ili u Istri, stare kamene kuće ili kamene portale, znat ćete o čemu govorim. Za kuću je važan početak i kraj, temelj i krov, kamen temeljac i zaglavni kamen. Za Crkvu je važan Isus Krist!
I Tomi zvanom Blizanac, jednom od dvanaestorice, bio je važan Isus Krist. Živio je s Učiteljem od početka njegova javnog djelovanja. Bio je s njime na posljednjoj večeri, kad su slavili blagdan beskvasnih kruhova, i kad je Isus ustanovio novi obred, euharistiju. Onda je došao onaj mračni petak kad su Isusa uhitili i odveli u tamnicu. Tomi sigurno nije bilo lako. Ako su Njega, Mesiju, uhvatili s namjerom da ga ubiju, što će biti sa mnom. Strah se uvukao u Tomu te noći. Strah i žalost.
Poslije uskrsnuća, kad su žene pronašle prazan grob, svi su apostoli bili prestrašeni. Sve je bilo neizvjesno. Držali su se skupa, premda neki – razočarani i tužni – ostaviše Jeruzalem i odoše u Emaus. U današnjem evanđeoskom ulomku doznajemo za jedan zanimljiv detalj. Kad se Isus prvi put nakon uskrsnuća ukazao apostolima, s njima nije bio Toma. Ne znamo gdje je bio, ali nije bio s braćom. Sjećam se kako je sluga Božji Ivan Pavao II. ovaj detalj pri posjetu Sloveniji 1996. podcrtao. Čuvati vjeru možemo samo u zajedništvu s braćom, ako ne propuštamo sastanke s Kristom i Crkvom, ponajprije u slavlju euharistije.
Čitamo u evanđelju: I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!“ (Iv 20, 26-28) Odgovorimo i mi zajedno s Tomom: Gospodin je moj velik, silna je njegova ljubav, neizmjerna vjernost! On je veći od moje sumnjičavosti, koja uništava dušu, veći od moje nevjere, koja razara srce. Gospodin Isus Krist je Bog, a mi vidjesmo Gospodina!
Post je objavljen 09.07.2008. u 23:05 sati.