Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja. (1 Tim 1, 15) Apostol Pavao sebe smatra grešnikom potrebnim spasenja. Isus Krist je došao spasiti svakog čovjeka, i tebe, i mene, i tvog i mog neprijatelja. To je riječ kojoj valja povjerovati, koju valja posve prihvatiti. Riječ Božja je riječ spasenja za sve ljude!
Spasenje počinje ovdje i sada, kakav god da sam bio i kakav god da jesam. Najčešće: obični grešnik, peccator vulgaris. Plodovi novog života pomalo dozrijevaju, ali – dozrijevaju! Novi život, dar Božji čovjeku, postupno obuzima cijelog čovjeka, i misli i srce, i – oh, da! –čak i ponašanje. Ne može se novi život u Kristu svesti na izvanjsko pripadanje Božjem narodu.
Riječ u današnjim misnim čitanjima na proročki način govori upravo o tome: Bogu se pripada cjelovito ili se uopće ne pripada. Odnosno, osuđuje se lažljivo i licemjerno postupanje onih koji Boga časte samo usnama, a srce i svoja djelu okreću protiv Boga.
Starozavjetni prorok Amos, nazvan prorokom Božje Pravde, upozorava Izraelce da Bog kažnjava nepravdu prema ljudima, posebno nasilje nad siromašnima i nemoćnima, i ne prihvaća bogoštovlje pomiješano s nepravdom. Amos jasno i glasno nabraja grijehe koje izraelski narod počinja, unatoč izbavljenju iz Egipta i iskazanoj Božjoj ljubavi prema njima:
Ovako govori Jahve: Za tri zločina Izraela, za četiri zločina, odluka je neopoziva: jer prodavahu pravednika za srebro i nevoljnika za sandale; jer gaze po glavi siromahu, i sirotinju na zlo vode; sin i otac k istoj djevojci idu da oskvrnu moje sveto ime; i na haljinama u zalog uzetima leže kraj svakog žrtvenika; i piju vino oglobljenih u Domu Boga svojega. (Am 2, 6-8)
Psalam je još precizniji, udara tamo gdje sam najtanji. Slobodno mogu uzviknuti s Ujevićem: O, Bože, žeže tvoja riječ! Naročito se opominju pismoznanci, zakonoznanci, propovjednici i, vjerojatno, suradnici vjerskog programa Hrvatskog katoličkog radija. Stara je izreka: Pakao je pun dobrih propovjednika. A ima u paklu i osrednjih, poput mene. Poslušajmo dio iz psalma:
A grešniku Bog progovara: „Što tumačiš naredbe moje, što mećeš u usta Savez moj? Ti, komu stega ne prija, te riječi moje iza leđa bacaš? Kad tata vidiš, s njime se bratimiš i družiš se s preljubnicima. Svoja si usta predao pakosti, a jezik ti plete prijevare. U društvu na brata govoriš i kaljaš sina matere svoje. Sve si to učinio, a ja da šutim?“ (Ps 50, 16-21a)
Onda dolazi šlag na tortu, evanđeoski ulomak. Ovdje se otkriva prvi korak na krivom putu, korijen otrovne biljke. To je moja oholost, umišljenost, stav: Evo mene, ja mogu, ja ću sam odlučiti što i kako, ja sam šef! I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: „Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao.“ Kaže mu Isus: „Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.“ (Mt 8, 19-20) Gospodin me vraća na početnu poziciju. Nema sigurnosti i jamstva u ovom životu. Ići za Kristom, imati život vječni, vjerovati – sve je milost, dar Božji! Stoga psalmist zaključuje: Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu!
Post je objavljen 09.07.2008. u 22:46 sati.