.. sinoć je usnula grozan san
- ti i ona prestali ste biti par ..
.. isprva joj je bilo svejedno
ipak- prekinuo si zbog sitnice ..
gluposti najobičnije ..
.. već sljedeće jutro
srce ju je boljelo ..
duša joj se raspadala ..
željela te je pored sebe ..
.. svaki put kad bi se vidjeli
svatko je svojom stranom ulice
tužno tumarao
- bol je razarala...
.. hodala je i plakala
srce je htjela iščupati
i negdje na hladnom kamenu ga ostaviti
jer ionako joj više nije trebalo
samo je tebe htjela ..
htjela je vas ..
.. na ulici ste bili kao stranca dva ..
neznanci što beznačajno
svijetom koračaju ..
.. boljelo je ..

.. nije više mogla trpjeti
pregrizla je ponos u ime ljubavi
prišla ti je - zagrlila te jako
(kao majka dijete kada ga izgubljenog nađe)
s bolnom grimasom na licu rekla
' budimo opet zajedno živote moj
previše te volim, ne mogu bez tebe ..
ne želim bez tebe...'
.. tada te je poljubila
okus njenih suza izmiješao se
s medom tvojih usana
grčevito te je ljubila .. grlila ..
nije te puštala ..
a što može kada te voli ..
jedino njeno ?..
.. probudila se ..
na jastuku tragovi
hladnog znoja
što je u nevjerici oblio ..
.. neka ostane samo san ..
-
-
- .. °
Post je objavljen 09.07.2008. u 03:03 sati.