Dokle moja glupost seže
procijeniti sve je teže
jer granice stalno bježe
mjesto da na miru leže.
Ako volumen znanja proglasimo stalnim, onda se jasno vidi da su ljudi široke naobrazbe nužno plitki, a oni koji su duboko u nečemu, obično ni o čemu drugomu nemaju pojma.
Nakon kraćeg promišljanja i brisanja natrkeljotina, zaključujem da je volumen znanja očito stalan u nekom času, a nečije karakteristike se u kratkom vremenskom periodu (npr. u pola sata tračanja) dovoljno malo mijenjaju da bi to bilo potrebno uzimati u obzir.
- A što ako osoba baš u to vrijeme uči?
U tom slučaju mogu reći da se ionako ne trača u realnom vremenu, već se razglaba o slici osobe kakva je zadnji put spremljena u umove tračaoca.
- A što ako se trača o osobi koja je prisutna i radi nešto što joj mijenja osobine, a ne zna da ju se trača?
Tada će tračaoci ekstrapolirati eventualnu promjenu i tračati o suodnosu prošlog i budućeg stanje te kritizirati pojedine momente koji im se učine vrijednim komentiranja. Zapravo, ne možeš se toliko promijeniti u pola sata da bi to bilo bitno.
- A što ako je osoba na plastičnoj operaciji?
Kako će tračaoci to pratiti?
- Pa dovoljno je da znaju za to. U krajnjoj liniji, mogu i doktori tračati svoju pacijenticu, makar ista imala i jedan manji kromosom.
Teško da će doktori govoriti upravo o promjeni samoj. Predmet zanimanja je obično usporedba dva stanja. A tračaoci isto ne mogu govoriti o kontinuiranoj promjeni jer znaju samo jedno stanje, a drugo tek mogu nagađati. No, priča nije ni bila o tračanju, već o voluminoznosti informacija.
- Vidiš, malo prigovora i odmah se izgubiš. Nije čudo da imaš štambilj viška u indeksu.
Aj bar priznaj da sam u zadnji čas iskočio.
- Majstori iskaču iz pogrešnog vlaka taman kad ovaj dođe na neki most. A prije toga trče za tim vlakom.
Slabašna slika.
- Točna slika.
Ne pomaže. Poruka se prenosi kad je dovoljno efektna. Zato i jesu znanstvenici, filozofi i sva slična čeljad u anonimi. Ne znaju prezentirati to čime se bave. Samo nešto pripovijedaju i paze da se ne izgube. Ili pak oduševljeno pripovijedaju i opet ne vide da ih se baš ne prati najbolje.
- A zašto uopće širiti bilo kakvo znanje?
Ako izbacimo iz igre opće dobro (podosta traljav pojam), ostaje vlastito dobro. U društvu neznanja nije pametno previše znati.
- Ti misliš da je moguća takova transformacija za tvojega života?
Nisam siguran, ali svejedno mi je ugodnije kad znam da održavam nešto do čega nije baš bilo najlakše doći.
- Hoćeš reći da je civilizacija nešto što se nije moralo razviti te je uglavnom plod velikih umova i radnika?
Očito sad i u to moram sumnjati ter pretpostaviti da društvo uvijek vodi što većem uređenju.
- Zašto onda svako malo netko ratuje?
Imaš li ti ikakve ideje ili samo prigovaraš?
- U prvom redu prigovaram, ali mogu i pomoći.
Ti si prilično iritantna paraličnost.
- Samo ako si dovoljno glup da se živciraš.
Post je objavljen 09.07.2008. u 11:33 sati.