Riječ Božja, živa i djelotvorna, oštrija od svakoga dvosjekla mača, prosuđuje nakane i misli srca (usp. Heb 4, 12), poziva čovjeka da uđe u njezino svjetlo. Svjetlo Božje Riječi omogućuje čovjeku vidjeti pravi put, razlikovati dobro od zla.
To se svjetlo očituje u različitim zapovijedima, od kojih je prva i najveća: Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim! Druga, ovoj slična, glasi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. (Mt 22, 37.39) Ljubav je, usuđujem se kazati, osnovni sadržaj vjere.
U današnjoj prvoj Riječi apostol Jakov opominje braću, pomaže kršćanima razlikovati dobro od zla, rasvjetljuje tamu čovjekova srca na sljedeći način: Braćo moja, vjeru Gospodina našega Isusa Krista slavnoga ne miješajte s pristranošću! (Jak 2, 1)
Dalje u tekstu slijedi objašnjenje, jedan primjer te pristranosti koju valja odbaciti. Braća su favorizirala bogataše u odnosu na siromahe. Ljepše su se odnosili prema bogatima, zato što su bogati, nego prema siromasima. Tako su postupali u suprotnosti s Bogom, koji je one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva. (Jak 2, 5)
Riječ nam poručuje: Ljubav i pristranost nisu jedno te isto! Kad pogledam svoje misli i osjećaje, svoje ponašanje, vidim da sam nekima naklonjeniji nego drugima, da su mi neki simpatičniji, da se s nekima radije družim. To nije, samo po sebi, loše. Ali, često te svoje osjećaje i to ponašanje proglašavam ljubavlju! Zamjenjujem sadržaj vjere! Umjesto ljubavi stavljam pristranost, po nekim svojim kriterijima dijelim ljude na simpatične i antipatične.
Isus Krist, onaj od kojeg primam ljubav i koji me uči ljubiti, voli svakog čovjeka i sve ljude. Umro je i uskrsnuo za svakog čovjeka! Njegova ljubav nije samo za dobre i lijepe, za pametne i bogate. Dapače, na poseban način ljubi grešnike, na poseban način voli one koji misle da su ružni i glupi. Toliko je blizak siromasima da se poistovjetio s njima. I to je Ljubav!
O tome jasno govori i evanđelje po svetom Marku iz današnjeg čitanja. Čujmo! I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. (Mk 8, 31) Evo prave ljubavi! Dati se razapeti za drugoga. Odbaciti svoju sebičnost radi služenja drugome. Vjerovati Ocu, vršiti njegovu volju, pouzdati se u Boga!
U nastavku evanđeoskog ulomka saznajemo kako je reagirao Petar na Isusovu pouku. Isti onaj Petar koji je netom prije, po milosti odozgor, ispovjedio da je Isus – Pomazanik, Krist. A Petar je reagirao baš onako kako ja reagiram svaki dan. „Ma, gdje ćeš u smrt!? Što ti bi da odbacuješ sebičnost!? Ne budi lud!“ Ne iznenađuje Isusov odgovor: Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko! (Mk 8, 33) Zaključujem da je ljubav ono Božje, a pristranost ono ljudsko, i – nažalost – sotonsko.
Post je objavljen 09.07.2008. u 10:56 sati.