Riječ Božja, živa i djelotvorna, svoje službenike ponajprije nalazi u apostolima, onima koje je Bog izabrao da budu poslužitelji Riječi.
Isus izabire Dvanaestoricu, a kad otpadnu Juda Iškariotski, nakon Kristove Pashe, preostala jedanaestorica traže od Gospodina da pokaže koga je izabrao da umjesto Jude bude poslužiteljem Riječi. Čitamo u prvoj glavi Djela apostolskih sljedeću molitvu:
Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto. (Dj 1, 24-25)
Ta dvojica, od kojih se jedan izabire, jesu Josip Barsaba, zvani Just, i Matija. Uz pomoć kocke, otklonivši tako svaku pomisao da bi izbor mogao biti njihov, ljudski, a ne Božji, biva izabran Matija. Na današnji se dan u Crkvi slavi blagdan apostola Matije. On je taj koji je, po Gospodnjoj volji, izabran za apostola, a bio je s Učiteljem – kao njegov učenik – od početka.
U izvješću o izboru Matije za jednog od Dvanaestorice, ali i u današnjem čitanju iz Evanđelja po Ivanu, nailazimo na temu izabranja:
Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. (Iv 15, 16)
Čini se da je Božje izabranje, u ovo vrijeme isticanja ljudskih prava, jednakosti i slobode, postalo neprihvatljivo. „Da, ja sam Božji izabranik, poseban, drugačiji od onih koji odbacuju Boga!“ To zvuči uvredljivo u ušima onih koji svu nadu polažu u ljudske sposobnosti.
Jer, izabranje znači sljedeće: To što sam ja vjernik, što sam prihvatio Riječ Božju, to je Božji dar. Ne mogu ja osvojiti Boga, ni svojom pameću, ni svojom sposobnosti, ni uz pomoć tuđih zasluga. Bog se meni predaje, On mene izabire! Želi biti moj – Bog!
Stoga je važno iskustvo izabranja. To je, zapravo, iskustvo vjere. Vjere u Božju ljubav. Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. (Iv 15, 9) Tako glasi početak današnjeg evanđeoskog ulomka.
Nije čudno, stoga, da su se prvi kršćani često nazivali izabranicima, a i Crkvu se zvalo Izabranicom. Postavljam nekoliko važnih pitanja: Imam li iskustvo izabranja? Jesam li uvjeren u Božju ljubav, u njegovu milost, njegovu skrb za mene? Jesam li ponosan što sam kršćanin i zahvalan Bogu na daru spasenja u Crkvi, zajednici izabranika? Neka moj odgovor budu riječi psalma:
Tko je kao Jahve, Bog naš, koji u visinama stoluje i gleda odozgo nebo i zemlju? Podiže iz prašine uboga, iz gliba vadi siromaha da ga posadi s prvacima, s prvacima svoga naroda. Nerotkinji daje da u domu stanuje kao radosna majka djece brojne. (Ps 113, 5-9)
Post je objavljen 09.07.2008. u 10:53 sati.