ZVIJER II
Kako je zvuk bivao jači, tako smo joj bili sve bliže. U jednom trenutku začula se strahovita rika. Kao životinja koju vode na klanje i koja se odupire iz sve snage. Ranjena zvijer je najopasnija zvijer. Svjesna opasnosti u svojoj obrani ne bira više sredstva.
„Vi ste razlog ove rike», reče nam starac potpuno mirnim tonom: «Zvijer divlja jer ćete je sada prepoznati, a ona inače želi ostati skrivena. Sve dok je niste svjesni i ne vidite je, ona duboko u svom brlogu miruje i plete svoju mrežu strpljivo poput pauka. Sve dok niste svjesni da je u sebi nosite, ona vama može mirno upravljati. A čini to tako da nagna vašu svijest da se potpuno poistovjeti sa svim njezinim izvorima“
Pogledali smo ga zagonetno. Primijetio je crticu nejasnoće pa nadodao:
„To poistovjećenje je u stvari pad božanskog razuma na životinjsku razinu. Razum više nije sluga Mudrosti, on više nije oslonac lapis philosophorum, već je sluga nagona. To što se čovječanstvo diči moćima razuma po kojima se čovjek razlikuje od životinje je pirovo slavlje. Kod čovjeka dogodila se tragedija: razum doduše postoji, ali više ne služi svrsi. Tako Hermes u vama postaje bogom trgovaca i lopova, a svaki čovjek opasniji od divlje životinje u prašumi“
„Tko ili što je čovjek?“, upitao sam.
Starac ispruži prst u pravcu bezdana i reče:
„Ovo je suština svakog čovjeka“
I tada smo je konačno ugledali. Moćna crna zvijer oblika koji je vrlo teško opisati. Imala je tijelo kao vijugava zmija i njime spretno vitlala na sve strane. Odupirala se, želeći nas na svaki mogući način uplašiti i otjerati. S druge strane je onako raskrinkana osjećala sramotu. Kao da se u našim očima sada zrcalila i postajala svjesnom svog pravog porijekla ispod svake krinke. Pokušala nam je zaprijetiti svojim ogromnim žilavim repom, ali svaki puta kad bi nas htjela udariti, izgubila bi snagu i strovalila se na tlo. Nije joj preostalo drugo nego da riče i divlja u svojoj nemoći. Njezine patnje u tim trenucima nije moguće opisati.
„Raskrinkana Zvijer sada se osjeća otprilike kao stidljiv čovjek kojega bi netko skinuo do gola i izbacio na trgu prepunom ljudi“, reče starac.
Tlo pod njom bilo je vatreno i ispunjeno brojnim plamenovima. Iako su posvuda gorjele vatre, nije se činilo da će se Zvijer zapaliti ili da joj je vruće. Saznali smo i što je tome uzrok:
„Zvijer je nastala iz vatrene suštine. Zamislite to ovako: gori jedna velika vatra i svaki plamen te vatre nosi sva njezina obilježja. Svaki ovaj plamen koji vidite je po jedno vatreno biće, po jedna Zvijer. A svaka ta Zvijer čini suštinu po jednog bića koje se naziva čovjekom“
„Želite li reći da nam je suština u biti svima ista? Da svatko ovo može zateći u sebi?“, pitala si starca.
„Upravo tako. Ovo što vidite izdanak je jedne velike Zvijeri, moglo bi se reći njen izravni poslanik u vama. Putem nje vama se ovdje upravlja. A ta Zvijer u cjelini je ovaj Svijet: Satan. Ili Velika iluzija“
Učinili smo nekoliko iskoraka jer je buka postala nepodnošljiva. Svjesna da je više ne promatramo, Zvijer se malo smirila. Čuli smo njezino teško dahtanje. Bila je umorna. Na osnovu njezina ponašanja shvatili smo da se jako uplašila za sebe. Strah od smrti!
„Znate li gdje se sada nalazimo?“, upitao nas je starac.
Još jedan zagonetni pogled s naše strane bio je dovoljan da nam objasni:
„Maloprije smo se kroz spiralnu nit sunčevog spleta uputili na putovanje. Sada smo točno između vaših nogu, u tzv. pleksus sacralis. Ovdje je boravište Zvijeri u vama. Rođeni ste s njom kao sa svojom matricom. Tko god je rođen ovdje, nosi jednu ovakvu Zvijer sa sobom i njome je upravljan. Vi ste zatočenici ove sheme kojom ne upravlja Bog, kako to obično govore, već Svijet, kojim gospodare sile koje je stvorio Otpor“
„Kako je moguće da se ovakva jedna Zvijer zalaže za red na ovome svijetu?“, pitao sam.
„Zato jer je to njezino prirodno pravo. Van ovoga svijeta ona ne može postojati. Zato pokušava ovaj svijet dovesti u sklad s interkozmičkim zakonima, ne bi li ga Univerzalni logos prihvatio. Ali put kojim to Zvijer pokušava učiniti nasilan je i uvijek ima nesretne posljedice. Zato se na ovome svijetu zlo najčešće čini u ime dobra. A svaka plemenita ideja biva pogažena u blatu od strane nezadrživih nagona koji se s vremena na vrijeme oslobađaju“
Povlačili smo se natrag u spiralu. Uskoro ćemo izaći iz tijela van.
„Zar je nužno da budemo poistovjećeni sa Zvijeri?“, pitao sam.
Starac pogladi bradu, a onda mudrim tonom odgovori:
«Vi ste maska te Zvijeri. Kad sam vam rekao da ću vam pokazati suštinu, time sam imao u vidu da ste svojim svjesnim spoznajnim aparatom na strani široko organizirane Zablude. Tko god slijedi takav način života, u sebi će pronaći jedino Zvijer»
«Znači li to da oni koji svojim mislima obuhvaćaju stvarnost van Velike iluzije postaju drugačiji?»
Starac se nasmijao. To je značilo da je očekivao ovakvo pitanje.
«Ne, ne postaju drugačiji. Vi ne možete biti puno drugačiji. Ali zato se možete transformirati. Odnosno, izbjeći jedno žarište na račun drugoga. Ali to zahtijeva vrlo visoku cijenu, koju su tek rijetki spremni platiti»
Pogledali smo ga raširenih očiju. Očekivali samo da nastavi:
«Zahtijeva samo-ukidanje. Uništavanje baze Zvijeri te dolazak Prvog i Posljednjeg. S obzirom da to ovdje znači biti razapet na križu, to je povlastica tek iznimno rijetkih. To bi bilo religiozno tumačenje. Znanstveno-ezoterijski objašnjenje bi bilo sljedeće: središte svijesti treba pomaknuti iz bezdana Zvijeri, pod čijim je sada potpunim nadzorom, u pročišćeni sedmerostruki svijećnjak glave. Drugim riječima, potrebno je temeljito čišćenje vašeg tjelesno-duševnog hrama“
„I to je duhovni put?“, pitala si.
„To je jedini izlaz iz ovog pakla. Sve što ne ide tim putem, prokleto je i žanje posljedice svojih vlastitih djela“, odgovorio je rezignirano.
Ponovo smo se našli na onom istom grobu.
Oko nas letjeli su brojni šišmiši, očito uznemireni. Puhao je hladan vjetar. Grane su sablasno pucketale pred naletom vjetra. Bilo je vrlo hladno, legije demona su se uzbunile i krikovima ispuštale svoje ledeni smrtni dah.
„Primjećujete li njihov nemir?“, pitao nas je starac: „Horde vampira pogođene su raskrinkavanjem otprilike kao i Zvijer u bezdanu. A oni su za vas bitni stoga, jer su vas zatočili u Podzemlju. Svjesni su da vas imaju u svom zatvoru, ali i da na jedan dio vas nemaju utjecaja. Sada vas osjećaju kao opasnost“
„Zašto Zvijer nužno surađuje s vampirima?“, postavila si pitanje.
„Zato jer Zvijer voli svoju djecu. A stvara ih preko vas. Zvijer porađa vas, da biste vi za nju porađali demone“, odgovorio je.
„Što je cilj?“
„Taj da sve što se nalazi u Svijetu ostane zauvijek odsječeno od svoje istinske Biti koja se nalazi izvan Velike iluzije“
Nastavlja se...
Post je objavljen 09.07.2008. u 07:41 sati.