u ovom postu nema cenzure... sto napisem, napisem... i znam da ce mi biti lakse...
But Iīve got to get a move on with my life...
Itīs time to be a big girl now,
and big girls don't cry!...
Don't cry! Don't cry! Don't cry
Big girls donīt cry? ko je to reka? onda sam ja mala beba...
JA UVIJEK PLACEM... zbog svakakvih gluposti i uopce me nije sram...
Suza je njezin nacin da se izrazi,
njena tuga, njena ljubav,
njena samoca, njena bol i njen ponos...
za mene plakanje moze biti tako oslobadajuce... nije to znak slabosti, to je znak hrabrosti....
Ona se smije - kad zeli vristati;
pjeva - kad zeli plakati.
Place kad je sretna
i smjeska se kad je nervozna...
ja se puno smijem... al ne zelim toliko cesto vristati... al istina je, uhvati me ponekad faza kad se smijem (samo) jer je to bolje nego vristati...
...I zena voli bez granica...
da,da... pa se ti uzivi u gluposti i posli kupi komadice... hahahah... malo sam otletila u sarkazam... al koga jednom zavolim, njega vise ne pustam... zato i jesam vako izbirljiva, treba puno snage za "voljeti bez granica"...
... ali je jaka i kada nema vise nicega za sto bi se borila...
pa, ono the show must go on... nema stajanja... bolje zivi sad jer je prosla sekunda vec proslost... i potrudi se biti uvik sa svima na cistom, ne znas hoce li ti sudbina dopustiti poslije ocistiti neke stvari... nikad se ne oprastaj u ljutnji od nekoga, ponekad prekasno pozalis...
... Sto ako ces skociti, ni jednu suzu vise plakati? zar su oni to zasluzili? Nisu... al zasto opet places? jer su otisli... Otici ce ona i otisao je on... terbala si skociti kad je on otisao... Zapravo je jedan dio tebe i skocio... jedan vas dio je skupa skocio i zbog toga nikad nece biti kako je jednom bilo, a jedan dio je sam skocio... sad te jos neko napusta... neko novi pokusava doc, al ce na kraju opet otici... jer uvik tako bude... dodu i odu, a na kraju ostajes kravava... al ti si jaka, tako bar kazu, pa opet sasijes rane... dignes se po soti put, kazes necu se predat, evo me opet... al, jel stvarno moguce sve skroz obnoviti? zar ne umre jedan dio tebe, svaki put kad te neko napusti? kako pronac srecu ponovo, nakon toga? kako je on nasao? nije vazno... jer ja sam jos uvik tu i ja cu isto naci srecu... moram dati drugima sansu... zasluzili su... mozda me ovaj put nece napustiti, ko zna? Necu skocit, al cu isplakati jos mnogo suza... al, ljubav je vrijedna toga....
(primjedba: ovo pisah prije jedno vrijeme, bas mi se svida... neke stvari se promjenile od tad al nisam htjela mijenjati tekst, to bi pokvarilo ljepotu...)
pozdravljam svih koji me slusaju... koji me vole... koji mi daju sansu da me zavole...
lav ju...
Post je objavljen 09.07.2008. u 00:10 sati.