Marketing
Blebečemo
Pa ovak....prvo se zahvaljujemo našem anđelu čuvaru što nas spasio od katatoničnog ispadanja iz nije važno čega.,a sad želimo ispričati što se svašta u našoj glavi događalo ovih dana....gle čuda.,ništa!!,aa...Bili bi nezahvalni kad bi rekli ništa.Kad bi imenovali ove zadnje mjecece,zvali bi se jao.Kako je bilo teško živjeti sa spoznajom da je život sranje i da smo zarobljene u vlastitom tijelu koje je orobila jebena tuga,..i da me neko pita za anketu koji je osječaj najljepši na svetu ja bih rekao tuga moj burazere,tuga je zakon koji poštujem...
Naše tijelo je prestidljivo i prejadno (ne u fizčkom smislu..aj i u fizičkom...gggg) i zato mi očemo tjelzorcista da nam oguli kožu i dušu nam pusi na divljeg konja kojemu je samo nebo granica.i šta bi onda radile.....
pa brale cvijeće i kotrljale se po travi do kraja brda kad bi čekale večer kad bi brojale zvjezde i mislili na naše majke....spusti se večer i kad ono nema zvjezda došli su ljutiti oblaci uništiti nam viziju života!!!Kao kad te prijatelj ostavi kad problemi dođu.Tako je to jer će rijetko koja zvjezda biti tu kada je oblačno....čuvajmo svoje zvjezde ko krastavce u staklenci što plivaju u svome soku jer oni će nam vratiti našu viziju...Makar naša zvjezda nekad nestala ona će uvjek biti tu negdje iza oblaka...makar krastavac postane malo isušen bez svog soka trudit ćemo se da vrati tu puninu svog oblika!!!Volimo naše zvjezde i krastavce jer su ono šta jesu a oni će najbolje znat ko su.....pusa od marijze i tonkuljee!!!!!:smokin
