osjećam kako mi inspiracija lagano odlazi iz jagodica...
tipkam po tipkovnici, bez neke veze...
iako mi srce ubrzano lupa, tresem se... ništa ne izlazi...
blokada totalna...
razmišljam o ovome što sam napisala u naslovu... zašto sam to baš sada u ovom trenutku napisala? zato što je jedna osoba za sve ovo kriva...
nisam sigurna... ne želim ništa napisati... zna onaj tko treba znat i onaj tko mora znati... možda i onaj tko želi znati ili onaj kome sam rekla u povjerenju ili kojem sam pokušala reći...uglavnom!
isplati li se voljeti? totalno predati sve nekoj osobi... a da ta osoba to samo prokocka, samo ti se lagano nakesi usput dok prolazi pokraj tvoje duše zarobljene u kavezu svoje glupe ljubavi prema toj osobi kojoj to ništa ne znači...koja izjavi da joj je u životu savršeno i da ne želi to kvariti ničim... jedno od tog "ničeg" je tvoje prisustvo u njenom životu... izgubljena sam... nije da je ta osoba jedina osoba u mom životu do koje je meni stalo nego sam u zadnje vrijeme hipersenzibilna i stalo mi je i do puno manjih stvari i do veza i prijateljstava nekih usputnih osoba u mom životu, pa ako mi je do takvih stalo, sigurno da će mi biti stalo i do sebe same i svog života. život nije nekakva usputna stvar, to je nešto puno puno više. tvoj život si ti! nikada nemožeš pogledati svoj izraz lica u nekom trenutku, ono što možeš vidjeti je apsolutno SVE oko tebe, sve...osim sebe samoga.( to je jadno!) možeš vidjeti sve osim sebe. sve oko tebe je tvoj život. to si ti! jedini ti kojeg možeš vidjeti svojim očima.i zato mi je stalo do ljudi koji se nalaze u njemu. do svakog čovjeka na ulici kojeg možda i ne pozdraviš, ali si ga sreo i dio je tvog života... onog tebe kojeg možeš vidjeti, ne u ogledalu nego direktno svojim očima.ZATO MI JE STALO I ZATO SE ISPLATI VOLJETI! taman i neuzvraćeno!
..::moja savjest je čista::..
Post je objavljen 08.07.2008. u 13:06 sati.