Htjela sam ti toliko toga reći.
Htjela sam otvoriti vrata sreći.
Htjela sam ti priznati sve što mi na srcu leži.
Htjela sam da znaš da zbog tebe koža se ježi.
Da zbog tebe srce kuca brzo, ko nikad prije.
Htjela sam da znaš da zbog tebe ova se mala ponovo smije.
Htjela sam ti pokazati veličinu ovih osjećaja.
Intezitet osjećaja, dosada nikada viđenih,nema im kraja.
Htjela sam ti reći koliko mi značiš.
Priznati da za mene jedini ovakvim svjetlom zračiš.
Htjela sam ti reći hvala što postojiš.
Hvala što moj život ljepšim činiš.
Htjela sam ti reći koliko mi znači što si tu.
Koliko mi tvoji pogledi život čine kao u snu.
Htjela sam da znaš da neznam kad se ovo dogodilo,
al jače je no išta prije.
Htjela sam da znaš da si ti izbrisao moju prošlost, sve,
da zbog tebe nitko prije ne postoji za mene.
Htjela sam ti jednostavno reći...volim te.
Te dvije riječi koje objasnile bi sve.
Al znaš li kako ih je teško izustiti?
hmm...Jako..dali si pokušao ikad?
Htjela sam ti pogledom dati do znanja sve što mi je na mislima..
Htjela sam ti dodirom pokazati plam, vatru u mojim grudima.
Htjela sam ti reći da mi značiš puno više nego što mi znače prijatelji,
htjela sam te pitati dal bi mogli biti nešto više, kao u mom snu,mojoj želji?
Htjela sam sanjati budućnost sa tobom..
Jer si jedini skojim bih to mogla..kojeg mogu zamisliti sa sobom.
Htjela sam ja puno toga, previše,
al kukavica u meni sve te želje prikriše.
Post je objavljen 07.07.2008. u 15:06 sati.