ovih dana mnogo se osjećaja kovitlalo u meni
bila sam dobre volje
pa loše...
puno sam puta razmišljala
kako ću lijepi post napisati prije nego odem u australiju.
namjeravala sam pisati što i tko će mi sve faliti i zašto...
idem na 18 dana, nije to tako puno
no nije bit u tome na koliko idem
nego koliko daleko idem.
tisuće kilometara od svega što poznajem...
tako daleko nikada nisam bila.
iza sebe ostavljam pravi kaos.
kaos u vezi, na faksu, na poslu...
a sve kao da se desilo
zadnjih par dana.
idem u sydney na susret mladih s papom.
očekujem mnogo toga, prvenstveno
da sagledam sve iz daljine.
očekujem od sebe i Boga
da donesem neke odluke
o kojima mi je sada nemoguće misliti.
neobično, nedostajat će mi apsolutno sve i svi,
ali istovremeno i nitko i ništa.
samo čekam da odem u ovom trenu.
znam da ću se vratiti svježa i sretna,
uvijek je to tako.
ovu pjesmu (portishead: roads) često slušam ovih dana
i nekako me savršeno opisuje...
a čak ni ne razumijem potpuno
o čemu se radi...
scene su iz serije 'twin peaks' i iz filma
'twin peaks: fire walk with me', redatelj David Lynch.
nedavno sam gledala film i
ostavio je snažan utisak na mene.
pa eto, molite se za mene
da mi se avion ne sruši negdje putem
i što je važnije- da se smirim i pronađem svoj put.
ljubim vas sve, čujemo se za dvadesetak dana!
Post je objavljen 07.07.2008. u 14:16 sati.