S Azy opet sam bila u kinu Tuškanac, u srijedu. Gledale smo 'Aleksandrija ... zašto?', lijepi glumci :) Film mi se svidio.
U zadnje vrijeme svaki put se na autobusnom kolodvoru zadržim dva sata duže nego treba. Zadnji put sam čitala, put prije toga sam sjedila pod Suncem osjećajući topljenje kostiju, kada bi se to moglo osjećati u ovoj prilici, jer bilo mi je prevruće čak i da prestane.
Jednodnevna putovanja su uvijek dobra.
Ne volim shvatiti da se nalazim usred nepoznate serpentine u kojoj sam već pola sata, čiji me jedan krak udaljuje od cilja zbog topografske potrebe, a znam da će se ponoviti.
Šteta što su ljudi zaostaliji što je tehnologija naprednija
zato se treba voljeti njihov dnk :))
Ljigavo zvuči plutanje po tlu. Ne vidi li se kiša jer je velika ili ima presitne kapi ili je prozirna ili mračna? Tramvaj u kojem sam se vozila se toliko tresao da sam primjetila da mi mobitel zvoni tek kada sam osjetila mirnoću u džepu.
Kad ne želiš osjećati.
Koliko iščekuješ vrline, toliko tražiš mane; radiš uvijek nenapredujući posao, kao savladavana vještina koju nikada ne primjenjuješ. Osjećaš, ali znaš da će te povrijediti. Takve su misli. Ograničavaju te. Ne može se poletjeti ako se ne računa na pad.
kvrc drvo kvrc
Tko ne želi imati avion? Tko ne voli metal i drvo?
Post je objavljen 07.07.2008. u 14:14 sati.