I da, eto završava moja bajka
a moj princ na bijelom konju odlazi
Rastanak je bio bolan
stisnula sam zube
a u prsima sam osjećala
golemu bol
On je imao ponovo onaj tajnovit pogled
i tajanstveno držanje
i nabrekle oči!
Nisam mogla vjerovati!
Tu večer vratila sam se u Krapinu.
Nisam bila spremna ustati drugo jutro
iako sam znala da me svijet iščekuje
Hor Tam says: To sve skupa ne znači da
nemreš dojti van danas!
Da, ali kak?
Ionak sam se pojavil vani,
makar samo na kratko.
I žalila za još jednom osobom,
vrlo bitnom u svom životu...
Osobom, koja je zapravo iz bezdušne
prostorije pretvorena u
voljenog gostoprimca.
A nestankom gostoprimca nestale
su i neke meni vrlo bitne navike.
U redu je!
(Ivana duboko uzdahne!)
Sjedila sam za šankom
sa dragim ljudima
iako vas nije bilo mnogo
kao nekad...
Svejedno sam bila u centru pozornosti!
Kako je to moguće?
Koliko sam vam bitna?
Vi ste meni neizmjerno mnogo bitni!
Koiliko sam draga drugima tek
kad me upoznaju?
On me upoznao
i shvatio kakva sam.
Nije se trudio mijenjati me
ni je se trudio kritizirati me,
a ni veličati me!
Jednostavno znali smo oboje...
Rzličiti smo, al
na istim duljinama valnim..
Ljeto donosi nove ljubavi.
Uvijek je tako!
I meni će, i njemu će!
Da se nadam?
Bilo čemu..?
Ma nema smisla...
Okrenut ću novu stranicu.
Samo, znate,
teško je odjednom izgubiti 2
voljene osobe.
A ja se bojim da usput nisam izgubila
i sve one divne ljude koje sam susretala tamo.
(Ivana tužno naginje glavu)
Je li to odrastanje?
Ako jest, onda je doista bolno!!!
Post je objavljen 07.07.2008. u 09:05 sati.