Produljila sam djetinjstvo
do zrelosti
i iz sobe pune plišanih igračaka
jurnula u život
noseći pepeo djevojaštva
skrivenog u buketu bijelog cvijeća.
Gazeći po snijegu
u lakiranim cipelama
željeli smo sreći
odrediti pravac,
pobijediti hladnoću........
Skidao si cvijeće iz moje kose, a dah nam se mješao s mirisom vjetra i pahuljica koje su nam kao kristali pokazivale put. stavio si ruke na moja leđa, ah kako sam voljela miris tvoje kože
i sudbinu
i zimsku noć
i vjerovala sam.........
i mi smo plivajući uz rijeku pobijedili prolaznost.
Velika srebrna lopta
zapletena u plavoj mreži
čuvarice snova
zapali krijesnice,
razbi tamu zaborava
i čista ljepota naših zadnjih susreta
spusti se noćas
prozirnim stepenicama neba
i dotaknu moj prozor
zamagljeno staklo zasja
očima sreće
probuđena milovanjem svjetla
osjetih uspomene
tragovi tvog tijela oživješe
na ružičastom satenu
pored mene
Na terasu preko usnulog cvijeća u svom ljubićastom ogrtaču penjala se zora. Zatvorila je snove u sunčanu kutiju i prosula svježinu na umor naših zagrljaja.........
Post je objavljen 07.07.2008. u 05:09 sati.