*14 godina poslije*
Sunčeva zraka na licu prenula me iz sna.
Odbila sam ustati se, a onda me sunce poškakljalo po obrazu.
Nasmijala sam se.
Ipak sam bila primorana ustati se iz kreveta.
Otvorila sam prozor i pustila da sunce u potpunosti prekrije sobu.
Koji je ono danas dan?
Ah da, četvrtak.
Sirius je već odavno na poslu, zaključila sam pogledavši na zidni sat.
Odveo je Minu Belle u jaslice, opet sam zaključila nakon što sam zavirila u dječju sobu.
Minina soba mirisala je po baby-puderu.
Voljela sam taj miris. Opuštao me.
Podsjećao me na moju malu slatku jednogodišnju kćerku.
Ime sam joj nadjenula prema svojim inicijalima, koje sam doznala prije 14 godina.
Bože, koliko se toga promijenilo otad.
Stvari koje su mi tada predstavljale toliki problem, sada su mi samo uspomene.
Samantha.
Moja velika misija.
Sve je prošlost...
*FLASHBACK*
- Lily, brzo! Ne daj joj da pobjegne!- vrištala sam iz sve snage na Lily, koja je potrčala za malom prilikom.
- Ne mogu ju stići! Prebrza je!- uspaničeno je vikala Lily.
Srećom, odnekud se stvorio Kingsley i uhvatio Samanthu. Nije se mogla oduprijeti njegovom čvrstom stisku.
Nakon nekoliko mjeseci potrage, susrela sam se s njenim pogledom.
Bila je divlja. I zapuštena.
U očima joj se krijesio inat, a iskešenim zubima pokušala me zaplašiti.
Poput životinje, pomislila sam. I odmah poništila tu misao, gledajući ju u oči, koje više nisu odražavale inat, već istinsku tugu.
Došlo mi je da ju pustim, no znala sam da ju moram odvesti Dumbledoreu. Milom ili silom.
Oko nas pojavili su se svi moji prijatelji. Sirius je pomogao Kingsleyu da čuva Samanthu, jer se ona snažno odupirala, a Kingsley polako popuštao.
*END OF FLASHBACK*
To je posljednje čega se sjećam u vezi našeg susreta.
Zajedničkim snagama odveli smo ju k Dumbledoreu.
Onoj životinji od čovjeka.
Nekoliko mjeseci nisam znala što je s njom, a onda sam doznala da su na njoj vršili razna testiranja u vezi darova smrti. Mučili su ju. Na najstrašnije moguće načine.
Mnogo sam noći proplakala sjećajući se njezinog tužnog pogleda. Ne mogu vjerovati da sam nekoć vjerovala Dumbledoreu i zapravo radila za njega.
Svi smo bili obmanuti. Mislili smo da je mudriji, da je gotovo svet.
Varali smo se.
Čim je ono što se događalo unutar zidina Hogwartsa procurilo u javnost, Dumbledore je uhićen, a Hogwarts zatvoren. Užasnuti učitelji nisu htjeli imati nikakve veze s onime što se tamo zbivalo.
Baš kao ni ja. Ostatak svog školovanja provela sam u Zwenix školi magije i čarobnjaštva u Irskoj, kao i svi moji prijatelji.
Neposredno prije preseljenja u Irsku s Potterovima, posjetila sam svoju staru kuću.
Teta i tetak me nikada nisu vodili tamo, bojeći se da će mi to biti potresno.
Iskreno, i bilo je.
Osjećala sam ogroman nalet emocija dok sam gledala ostatke zidova kuće u kojoj sam provela svoje prve dane.
Nisam se ničega sjećala...ali, osjećaj nostalgije bio je prisutan.
Tada sam doznala što znače moji inicijali M. i B.
*FLASHBACK*
Osjetila sam suzu kako mi polako klizi po obrazu.
Bilo je prekasno da ju progutam, a nisam imala snage obrisati ju.
Tetak Thomas me zagrlio i iz kaputa izvukao jednu kuvertu.
Nakašljao se:
- Lotta...ovo pismo stiglo je na našu adresu prije nekoliko dana. Čini se da se sova izgubila. Premda glasi na moje ime, rukopis je očev, pa bih ga volio pročitati s tobom.
Drhtavim rukama otvorio je kuvertu i izvadio pismo.
U sebi smo počeli čitati očev krasopis:
"Dragi moj brate!
Nemam puno vremena za pisanje, i nadam se da mi neće presresti poštu.
Htio sam te samo iskreno zamoliti da jednoga dana, kad više ne bude Amelie i mene, preuzmeš moju Lieselottu pod svoje okrilje.
Taj dan uskoro dolazi. Ne pitaj me ni zašto, ni kako.
Ne mogu ti reći ništa više.
Pozdravi Agnes i nećaka Jamesa.
Lieselotta Mina Belle Potter, uvijek znaj da te volim!
Richard"
Suze su krenule same od sebe, a više nisam imala ni želje zaustaviti ih.
I tetak i ja znali smo cijelu priču o Darovima.
On ih je doznao od Dumbledorea, a ja od B.B.
I zato nas je ovo pismo još i više potreslo.
Doznala sam što znače M. i B.
Mina Belle.
Obećajem, ako ikad budem imala kćer, zvat će se ovako.
U suzama sam napustila svoj stari dom, i krenula za tetkom koji više nije mogao gledati.
*END OF FLASHBACK*
I doista. Mina Belle sad je u jaslicama.
A ja se više ne prezivam Potter, kao što ste već, pretpostavljam, zaključili.
Da.
Od prije godinu dana moje službeno ime jest Lieselotta Mina Belle Black.
Pitate se kako to da sam na kraju ipak završila sa Siriusom?
*FLASHBACK*
Sirius i ja sjedili smo na krovu.
Zabava za kraj školovanja u Zwenixu još je trajala, no Sirius me pozvao malo van, na zrak.
U ove tri godine što smo proveli u Zwenixu još smo se zbližili, no on je prve dvije proveo u nekoj bezveznoj vezi s Lucindom, pa sam mu više bila kao sestra nego kao potencijalna cura.
S Lucy je prekinuo prije godinu dana, nakon što je doznao da ga vara. S Kingsleyem.
Ne krivim Kingsleya.
Nikad nije bio pretjerano dobar sa Siriusom.
Nakon prekida, kome će se Sirius žaliti ako ne Jamesu i meni.
No sad je sve više i više počeo davati neke znakove da mu se sviđam.
Da, znam da sam obećala da ću zaboraviti na njega jer on voli Lucindu.
Ali nisam si mogla pomoći.
Mjesec je svojim srebrnim sjajem prekrio moj osmijeh.
Promatrala sam ga.
Izgleda tako elegantno i frajerski u isto vrijeme, u crnom odijelu i košulji poprilično nemarno zakopčanoj, bez kravate.
Iskreno, bila sam zadovoljna svojim večerašnjim izgledom.
Crna baršunasta haljina koju sam obukla tetin je poklon. Stajala mi je veličanstveno.
Kosu sam nemarno skupila na vrhu, puštajući nekoliko valovitih pramenova da sami padaju.
Oko vrata ljeskala se bakina ogrlica, a na prstu prsten s mojim inicijalima.
Osjetila sam njegov pogled na sebi nakon što sam ja okrenula glavu.
Tišina koja je nastala nije bila neugodna, no svejedno sam ju odlučila prekinuti:
- Nešto si me htio pitati ili smo samo ovako izašli?
Uf. Kakva bezvezna rečenica.
Ne mogu vjerovati da se i nakon 7 godina poznanstva uspijem ovako blamirati.
- Ovaj...ja...ma, ništa.- promucao je.
Sjedili smo tik jedno do drugog. Kad smo se uopće toliko približili?
Opet smo ušutjeli.
Osjetila sam njegov dah na licu. Pogledala sam ga u oči.
Uzvratio mi je poljupcem. I to ne bilo kakvim.
Onim od kojega se dobiju leptirići u stomaku.
Nakon nekoliko sekundi odmakli smo glave.
- Siriuse, ja...- počnem, još uvijek ošamućena, a on me opet poljubi.
- Volim te, Lotta. Sve ovo vrijeme bila si uz mene. Bila si tu, a ja te nisam vidio.- sve to izgovorio je u jednom dahu.
Šutjela sam. Svaka moja riječ bila bi suvišna ovom čarobnom trenutku.
*END OF FLASHBACK*
Ostali smo zajedno do danas. Vjenčali se, dobili dijete. Gotovo idlično, ha?
Pa i nije baš. Svašta se tu izdogađalo.
Da ne duljim, strašno puno ljudi probalo nas je razdvojiti. Od ljubomorne Lucinde koja ga nije uspijevala prežaliti (na kraju je ipak uspjela i skrasila se s Tomom, jednim dečkom iz Durmstranga) do jednog dečka iz Hogwartsa, koji se potukao sa Siriusom zbog mene (?!).
Što se dogodilo s Peterom?
Ništa. Apsolutno ništa.
Ne znam ništa o njemu. Čak ni sad, nakon 14 godina.
Jedino za što se bojim je Mina Belle. Ne želim da njoj nešto učini.
U kakvim sam odnosima ostala s prijateljima?
Krenimo redom...
Chanell i Starz ostali su zajedno. Ispostavilo se da je njihova ljubav bila dovoljno jaka da izdrži hrpu nevolja i dečki koji su se lijepili na Nell.
Malo sam izgubila kontakt s njima, jer su se preselili u Devon.
Znam samo da su svog dvogodišnjeg sina nazvali Howard, prema Starzovom preminulom ocu.
Mislim da ni ne znaju za Minu Belle.
B.B.?
Ljeto nakon moje šeste godine prohodala je s Kingsleyem Shackleboltom. Nisu se još vjenčali. Takvi su tipovi. Ne žele biti vezani papirom. No strašno se vole.
Aimee je s Remusom prekinula negdje na sedmoj godini. Lunac je zapao u depresiju, a nije ni ona bila presretna bez njega, tako da su se prije par godina opet sreli. Vjenčanje im je za 4 mjeseca.
Lucy je dugo vrijeme tugovala za Siriusom, jer ju je Kingsley brzo ostavio, i za godinu dana prohodao s B.B. Nekoliko puta mi je slala prijeteća pisma, a ja sam se pitala što se to događa s njom. Ispostavilo se da je samo nesretna jer nema nikoga. Tužno, zar ne? Srećom, našla si je krasnog dečka iz Durmstranga.
May Stox? Uvijek se nasmiješim kad pomislim na nju. Do dana današnjeg ostale smo prijateljice. Prohodala je s Robbiejem (vukodlakom koji joj se duugo sviđao) nekoliko dana nakon mene i Siriusa. Vjenčali su se i ja sam joj bila kuma. Prije godinu dana rodila je krasnu djevojčicu, Ioanne. Da, neobično ime, znam. Ali svidjelo mi se na prvi put.
Lily...moja draga Lily. I njezin James. Da, njezin. Tko bi rekao? (Nadam se da osjećate ironiju:))
Nakon sedam godina tijekom kojih je James patio za njom, Lily je napokon odustala od toga da se pravi nedodirljivom.
Prohodali su ono ljeto poslije sedme godine i toliko se vole da je to strašno slatko.
Otprilike u isto vrijeme kad sam ja rodila Minu Belle, Lily je rodila malog slatkog Harryja.
James se totalno promijenio. Uozbiljio se. Ne previše. Ali svejedno.
Ne znam što je uzrok tomu, Lily ili godine. Ili možda Harry.
A mali je presladak. Pljunuti James s Lilynim očima.
RRRRING.
Telefon.
Da. Premda živimo u čarobnjačkom svijetu, nije na odmet imati bezjačke fore, zar ne? Na kraju krajeva, tu su podosta napredniji od nas.
Tko me zove?
- Halo?
- Ej, Lottie, si ti?- začujem poznati glas kako postavlja ovo potpuno retoričko pitanje.- May je!
- May!- razveselim se.
- Htjela sam te pitati ako bi htjela na kavu sa mnom i Starzom.- May je cvrkutala u slušalicu.
- Starzom?- iznenadim se.
- Da! Nakon gotovo godinu dana što se nismo čuli. Poslao mi je pismo o tome kako dolazi u London na službeno putovanje i poziva nas na kavu.- May se nasmije.- Lijepo od njega, zar ne?
- Da...- složim se.- Onda, kad idemo i gdje?
- Dođemo po tebe za nekih pola sata, jel ti to odgovara?
- Aha. Jedva čekam.
- Ajd, vidimo se.
- Vidimo se, May.
Poklopile smo.
Otišla sam se na brzinu spremiti, jer, ako vas pamćenje služi, onda znate da sam još u spavaćici.
Obukla sam žutu majicu i traperice. Bacila sam kratki pogled na starke u mom ormaru. Nisam ih nosila već par godina. Odbacila sam ih skupa s adolescencijom.
Odlučila sam se za smeđe cipele koje jako volim.
Pogledala sam se u zrcalu.
Nisam se puno promijenila. Odrasla sam, da, i moje crte lica više nisu djetinje. No i dalje imam dječji pogled u očima.
Nanijela sam sloj maskare i prozirno sjajilo. Čak ni u ovim godinama nisam osjećala potrebu za slojevima šminke.
Izgledala sam sasvim pristojno, sa svojih 28 godina.
Malo sam pospremila stan koliko sam stigla, te uzela papir i olovku da Siriusu ostavim poruku:
Ljubavi, idem s May i Starzom na kavu. Da, Starzom. Tko bi rekao, jelda?
Uglavnom, ručak imaš u hladnjaku.
Pusa tebi i Mini Belle.
Lotta
Sišla sam dolje gdje me May već čekala. Zagrlila sam ju. Mirisala je po vaniliji.
- Gdje je Starz?- upitah.
May glavom pokaže prema autu. Starz to shvati kao poziv i izađe.
- Lotta!- usklikne.
- Starz! Joj, kako mi je drago što te vidim.
- A meni tek? Uf, Lotta. Dakle, rodila si?- on radoznalo upita.
Uvrijeđeno pogledam prema svojim kukovima koji su se malo raširili od poroda. Znate kako je to muka svake žene.
- Hm, zar se vidi?
- Ma ne!- Starz shvati.- Izgledaš super. Nego, May mi je pričala.
- Ah. – uputim May osmijeh. – Onda, idemo?
May i Starz se slože.
Naručila sam cappuccino s čokoladom, kao i uvijek. Inače ne volim rutinu, no u neke stvari volim biti sigurna.
Kao što uvijek u slastičarnici naručim sladoled od nutelle, na primjer.
- I, Starz, kako ide s Chanell?- upita May.
- Kako je mali Howard?- nadovežem se.
Starz se nasmiješi.
- S Nell je sve super...Howard je kao i svaka druga dvogodišnja beba. Slini, urliče i plače. Osvaja tete u vrtiću. Šarm je pokupio od svog tate, naravno.
May i ja se nasmijemo.
- Kako su Ioanne i...kako si ono rekla?- upita Starz.
- Mina Belle,- dovršim mu rečenicu.- Super je. Mislim da bi ju trebao upoznati, kao i Ioanne.
- Da, Ioanne bi voljela upoznati slavnog Starza Skrablea.- zasmije se May.
Još smo se neko vrijeme smijali i pričali. Dotakli smo se svih naših prijatelja, neke hvalili, neke tračali. Starz je oduvijek bio osoba za one duuge, ženske razgovore.
Došla sam kući oko 15h. Sirius je već bio kod kuće. Kao i Mina Belle.
- Ej ljubavi.- pozdravila sam ga poljupcem. Zanimljivo. Čak i nakon 14 godina, poljupci nisu gubili svoju čar.
- Ej. Što kaže Skrable?- Sirius se nasmiješi. Sjedio je na kauču i čitao novine.
- Priča nam o životu...s Nell i Howardom.- nasmijem se.- Mina spava?
- Aha. Eno je u krevetu.- Sirius nemarno mahne prema dječjoj sobi.
Nježno, na prstima, dotapkala sam do njenog krevetića.
Bila je tako slatka dok je spavala.
Pomazila sam ju po crnoj, paperjastoj kosi.
Ostavit ću te da spavaš, mila, pomislila sam.
Vratila sam se Siriusu i razmišljala kako je svijet zaista malen, koliko god odbijali povjerovati u to.
***
I da. Došao je Lottin kraj. Nisam više imala snage. Ovaj post pisala sam dva tjedna. Pripremala se. Čitala, pisala, brisala.
Volim vas sve.
Osobito May, Starza, Nell i Lus.
Lotta a.k.a. Nera=)
Post je objavljen 06.07.2008. u 22:57 sati.