Svake godine prigodom godišnjice krunjenja, kralj bi oslobađao jednog zatvorenika. Kada je navršio dvadeset pet godina kraljevanja, osobno je htio otići u zatvor u društvu prvog ministra i cijelog dvora da odluči kojeg zatvorenika osloboditi.
Svaki zatvorenik, nadajuć se da će on biti pomilovan, pripremio je govor u svoju obranu pred kraljem.
- Visočanstvo – reče prvi – ja sam nevin. Neprijatelj me nepravedno optužio i zbog toga sam u zatvoru.
- Mene su – doda drugi – zamijenili za ubojicu, ali ja nisam ubio nikoga.
- Sudac me nepravedno osudio – reče treći.
Svi su pokušavali objasniti kralju nevinost kako bi bili pomilovani.
U jednom kutu bijaše neki čovjek koji se nije usuđivao približiti. Kralj ga upit:
- Zašto to stojiš tamo?
- Jer sam ubio čovjeka, visočanstvo. Ja sam ubojica.
- Zašto si ga ubio?
- Jer me u tom trenutku obuzelo nasilje.
- Iz kojeg razloga?
- Jer nisam uspio sačuvati kontrolu kada sam se naljutio.
Za trenutak nastupi tišina, dok je kralj odlučivao koga pustiti. Onda, uzevši žezlo, reče ubojici:
- Slobodan si.
- Visočanstvo – prigovori prvi ministar – ne bi li bilo pravednije pustiti nekog drugog?
- Kralj odgovori: Upravo zato puštam ovog zločinca, da se ne bi više pokvarili ostali koji tvrde da su tako dobri.
Jedini grijeh koji ne može biti oprošten je onaj koji ne želimo priznati. Potrebno je ispovjediti da smo grješnici, a ne tako dobri kako nekad nastojimo izgledati.
Dovoljno je pročitati prispodobu o pšenici i kukolju, u kojoj Isus prodire u tajnu Zla u svijetu, ili pročitati prispodobu o farizeju i cariniku, da bismo shvatili kako, samo onaj koji ispovijeda svoju ograničenost je sposoban primiti pravednu pomoć.
Na žalost kud god da se okrenemo naići ćemo na tolike koji se trude dokazati svoju pravednost, umnost i zemaljsku mudrost. Isus će takvima reći:
"Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: 'Vidimo', pa vaš grijeh ostaje." (Iv 9, 41).
Ako neki slijepac vjeruje da vidi i ne priznaje svoju ograničenost, nikad neće uspjeti naći potrebnu pomoć da riješi svoj problem. Ostat će uskraćen za otajstva Božja, koja će mu ostati skrivena i nikad ih neće upoznati. U današnjem evanđelju vidimo kako Isus slavi Boga Oca što je 'ova otajstva sakrio od umnih i mudrih, a objavio malenima'. A maleni su upravo oni koji se ne nastoje dokazati kao umnici. Iako nekad izgleda da se 'u ovom svijetu' ne umiju snaći, to su osobe jako osjetljive na pokrete srca. Takvi će znati ostati zahvalni za darovana dobra , te će razlikovati dar od darovatelja.
Vrlo čest slučaj patološkog ponašanja pronalazimo kod osoba koje su iskoračile u društveni javni život i stekle određenu reputaciju, čast i ugled. Vrlo im je teško tu idealiziranu sliku o sebi 'održavati' vjerodostojnom u svijetu, tako da se nakon izvjesnog vremena nađu u rascjepu između želja i mogućnosti. Mnoge od njih neslavno okončaju svoju karijeru.
Znamo za onaj Isusov ukor upućen farizejima, kad im je spočitao razloge zbog kojih nemaju vjere. "Nemate vjere, jer tražite slavu jedan od drugog!" Vidimo kako je rak rana vjere tražiti slavu ovog svijeta, časti, pohvale, priznanja, ugled, status... Nasuprot tom i takvom ponašanju imamo brojne bibliske primjere. Npr. Abraham, koji se skrušio i pred Gospodinom i pred bratićem Lotom, svjestan da si ne može prisvojiti nešto a da mu to nije dano odozgor. Naime, njihove sluge su se svađale čija stada idu na bolju ispašu. Abraham je Lotu predložio razlaz kako i njih dvojica ne bi došli u sličnu situaciju, ali s tim da Lot sebi probere pašnjake koje želi. Kad je Lot otišao od njega, izabravši dolinu Jordana, duž koje su u to vrijeme bili najbolji pašnjaci, Abrahamu se objavio Bog rekavši "Budući si tako postupio, od sada ti u nasljeđe dajem sva gorja kanaanska, koja tvoj pogled može obuhvatiti na sjever i jug, istok i zapad." Vidimo kako je skrušenost pred Bogom (koji ide ispred nas, a mi ga SLIJEDIMO), tj. 'malenost' preduvjet viziji i otkrivenju volje Božje, koja je najveće dobro za nas. Upravo ti maleni, koji su do jučer bili na prezir svijetu, postaju po Božjem izabranju velikani duha, koji će u mnogome nadvisiti one od svijeta, zaokupljene sobom, svojim statusom u svijetu, ugledu, časti i moći.
Post je objavljen 06.07.2008. u 21:24 sati.