Predugo je prošlo... Predugo osjećaji stoje na jednom te istom mjestu... Da se nešto trebalo dogoditi dosad bi se već dogodilo.... Jednostavno... Ne želim više pomisliti na NJEGA.... Ne želim više onaj osjećaj da hodam tunelom bez izlaza... Želim izaći iz tog tunela... Želim biti slobodna... Kad bi barem moja vjera bila snažnija... Kad bi barem moja volja bila jača... Kad bih barem ja bila ustrajnija...
Kako odagnati lažne nade? Kako znati da je nada uzaludna? Ponekad se zaista nadamo nemogućim stvarima... Ali srce bi se slomilo kad bi znalo da je nada lažna... Shvatila sam... Svi mi slamamo srca... I svi smo mi slomljena srca...
Nisam tužna... Iako se možda tako čini... Samo sam promijenila neka mišljenja... I čini mi se da sam sada zrelija... Pokušat ću promijeniti neke stvari u svom životu... Jer mislim da je tako ispravno...
Post je objavljen 06.07.2008. u 20:07 sati.