Marketing
PLAĆENICI 9. dio by Vic
ZVIJER I
Razmislio sam o ovome što je rekao i tada mi pred očima iskrsnu slike čvrsto zatvorenog paklenog kruga. Kruga koji je nemoguće prekinuti, jer je poput ouroborusa, zmije koja samu sebe hvata za rep. Taj simbol predstavlja samo-uzročnost, ali na jedan poseban način i našu sudbinu, jer čovjek je sama sebe zatočio u tom paklenom krugu. Mnogi vjeruju da je tako, ali ne znaju što je tome uzrok.
Kakvoća naše stvarnosti postala mi je sasvim jasna: čovječanstvo svojim za nagone vezanim mislima i osjećajima stvara u onostranom bića koja vremenom ojačaju do te mjere, da njime počinju gospodariti. Razlog njihova ponašanja je jasan: moraju preživjeti i u borbi za vlastiti opstanak tjeraju ljude da za njih proizvode što više hrane.
„Pakleni krug, da...“, ponovo se starac nasmije, prekinuvši me iz razmišljanja.
U «snu» mogao je s lakoćom čitati moje misli. Primijetio da su one mračne i beznadne, a onda reagirao:
„Dosjetite se onoga o čemu ste jučer pričali. Da ne bi sve bilo tako grozno, osim demona koje svaki čovjek porađa nakon svoje smrti, oslobađa se još nešto: to su njegova životna iskustva i zrelost, koji popunjavaju jedno univerzalno polje Znanja i mudrosti, koje možemo smatrati - čovjekom Hermesom. Zato kad kažem da su demoni moje naličje nimalo ne griješim. Jer oni i ja smo braća. Ja sam svijetlo lice čovječanstva, a oni tamno, i zajedno se oslobađamo. Smrt svakog čovjeka u stvari je jedan novi porod“
Nastala je kratka stanka. Šišmiš s nadgrobne ploče poletio je natrag prema mjesečini. Pratio sam njegov let i dosjetio se pitanja koje ću postaviti:
«Kako Vampiri točno izgledaju?»
«Kao ljudske zvijeri», reče on spremno.
«Iz nekih tradicija i učenja saznala sam da u svakom čovjeku stanuje zvijer…», nadovezala si se.
Hermes te pogledao i bez riječi klimnuo glavom. A onda dodao:
«Upoznat ću vas s vašom vlastitom suštinom.
Svaki čovjek, onako kako ga vidimo izvana, samo je maska za unutarnja zbivanja koja su u biti potpuno drugačija. Općenito se smatra da je čovjek do krajnosti ostvareno biće. Da ima svoju civilizaciju i tekovine, što je navodno ogledalo onoga po čemu se razlikuje od životinje. Ali, jeste li ikada samo mogli zamisliti kako bit svakog čovjeka izgleda?»
Gledali smo ga šutke, a onda se on ponovo nasmijao pa nastavio:
«Naravno da ne znate. Ali ja ću vam to pokazati. S obzirom na zastrašujuću istinu o tome, možda sljepilo ne treba promatrati kao isključivo prokletstvo, jer ono je ujedno i blagoslov. Kad bi mnogi smjesta progledali i otkrili što se krije ispod velova varke i obmane, najvjerojatnije bi poludjeli.
Nevjerica o tome potječe iz samo jednog razloga: iz neznanja. A neznanje o kojemu je riječ nije posljedica izostanka spoznaje uslijed nemara; prije je uvjetovano posvemašnjim sljepilom koje u želji da objasni skriveno pribjegava raznim nedokazanim lažima koje se čovječanstvu serviraju kao gotove istine»
Ono što je rekao nas je malo uznemirilo. Kad racionalni um shvati da su njegove moći slabe i tek neznatne u usporedbi sa Znanjem što ga čovjek može steći izvan nametnutih spoznajnih metoda, postaje odjednom obeshrabren. Shvaća da Znanju mora služiti, jer čim počinje gospodariti spoznajama, on ga pretvara u takozvano znanje: u gomilu laži i spekulacija. A svijest da je lažac racionalnom umu nimalo ne godi.
Dok smo te noći sjedili na grobu i imali taj «san», stekli smo dojam da čovjek živi potpuno lažnu stvarnost i da je programiran da vjeruje u nemoguće. Postoji nešto u nama što nas zavarava i vodi na potpuno pogrešan put, ali koliko god ta snaga inteligentna bila, ipak je ona slijepa i vezana za nepostojeće. Hermes nam je objasnio: riječ je o jednoj suštini. Shvatili smo da je riječ o izdajniku koji ima nevjerojatnu hipnotičku moć, ali i golu sirovu snagu kojom s lakoćom upravlja. I da smo s njom povezani kao što je dijete pupčanom vrpcom povezano s majkom.
«Kako onda nazvati čovjekovu suštinu?», upitao sam.
Starac se počešao po bradi.
«Svaki čovjek ima dvije suštine. Jedna je prava, Svjetlo, a druga je iluzija, i ona predstavlja Tamu. S obzirom da je broj onih koji su povezani sa svojom izvornom suštinom iznad svega zanemariv, ispravno je reći da je suština u kojoj čovjek u neznanju živi potpuno izvan interkozmičkih tokova. Kako je nazvati, pitate se? Nazovimo je - Zvijer 666. To je sada vaša suština, a isto tako i suština ovoga svijeta. Jer ovaj svijet nije ništa što vi već niste. I ne može biti drugačiji od vas»
Sljedećih dana puno smo razgovarali o tome.
Starac nam je poručio neka što više razmišljamo i pričamo o toj temi, jer takve naše razgovore senzori Prosvijetljenih ne mogu registrirati.
Pitali smo zašto i on nam je odgovorio da je to zato, jer ova tema nije vezana za naše nagone. Isto tako nije spekulativna. To je Znanje za koje se može reći da nije od ovoga svijeta. I čim se razmišlja o tome, smjesta se frekvencija misli znatno povećava, odnosno zahvaća znatno suptilniju razinu. Osim što oplemenjuje čovjeka iznutra i sami time ga automatski iscjeljuje i ozdravlja, ono je za Prosvijetljene neuhvatljivo. Vampiri znaju za postojanje tog Znanja i stoga se trude na razne načini onemogućiti svakog pojedinca da s njime dođe u dodir. Spoznajne metode koje nam se općenito ovdje nude proizišle su iz brloga Zvijeri i cilj im je samo jedan: zadržati stanje masovne hipnoze i golih laži koje se čovjeku serviraju iz znanstvenih, religioznih i filozofskih krugova.
Pred jutro starac nas je u snu doveo pred jedna vrata.
Kad ih je odškrinuo, osjetili smo da nas nešto vuče. Rekao je da se opustimo i povedemo za «astralnom strujom».
Ono što smo iza vrata otkrili bio je vijugav tunel koji je u stvari bio spiralnog oblika.
Kad smo prihvatili struju njegova toka koji je isprva tekao mirno kao rijeka, Hermes nam je objasnio o čemu je riječ.
«Ova spirala putem koje sada putujete izlazna je točka u vašem tijelu, smještena u takozvanom sunčevom spletu. Ovuda izlazite za vrijeme sna ili kad čovjek umre. Obično je ta struja toliko snažna, da smjesta povuče svijest u srodno astralno polje, što pomaže da ona ne dođe u dodir sa svojom suštinom. Tako je zapravo vrlo malo moguće da netko sa srane bude svjedokom vlastite suštine. Moglo bi se reći da čovjeku nedostaje kod, da bi došao u dodir sa samom svojom biti»
Potom smo čuli duboke zvukove. Nešto kao rika koja ispunjava duboke prostore. U početku bila je daleka, no vremenom postala je sve bližom.
«Ovo što sada čujete, u svom životu čuju tek iznimno rijetki. To je zvuk vaše suštine. Vi ćete za koji trenutak ući u samu jezgru svoga bića, u stanište Zvijeri, i moći ćete se s njom fizički suočiti»
Nastavlja se…
Post je objavljen 06.07.2008. u 16:10 sati.