DIJAMANT NA BLATNOJ CESTI
Gudo je bio učitelj japanskoga cara. Često je znao putovati kao samotni, lutajući isposnik.
Jednom, kad je pješačio putem za Edo, kulturnu i političku prijestolnicu šogunata, našao se nadomak malenoga sela Takernake. Bijaše večer, i padala je gusta kiša. Gudo je bio mokar do kože, a njegove su se slamnate sandale raspale.
U prozoru jedne seoske kuće, on opazi nekoliko sandala, pa odluči kupiti nov par.
Žena, koja ga je posluživala pokazujući mu sandale, primijeti kako je mokar, pa mu ponudi prenoćište pod svojim krovom. Zahvalivši joj, Gudo pristade. Uđe u dnevnu sobu, sjedne pred obiteljski oltar, i izgovori molitvu. Pootom ga žena predstavi svojoj majci i djeci. Vidjevši da su svi nekako turobni i utučeni, Gudo se raspita što je tomu uzrok.
"Moj je muž kockar i pijanica", reče žena. "Kad se dogodi da nešto na kocki dobije, onda po cijelu noć banči, i postaje nasilan. Kad izgubi, posuđuje novac od drugih. Katkada uopće ne dolazi kući. Što da radim"?
"Ja ću mu pomoći", reče Gudo. "Evo ti novac. Idi i kupi mi dvije, tri litre vina, i nešto dobro za jelo. Onda se povuci na spavanje. Ostavi me da tihujem pred oltarom".
Kada se pijani muž negdje oko ponoći obreo kod kuće, on se razdere već s praga:
"Hej, ženo, evo me! Ima li što za jelo"?
"Imam nešto za tebe", reče Gudo. "Eto, dogodilo se da me uhvatila kiša, pa mi je tvoja žena ljubazno ponudila prenoćište. Da bih njoj dobrim uzvratio, kupio sam nešto vina i ribe, pa se možeš pogostiti".
Čovjeku to bilo milo, pa on brže bolje popije vino, svali se mrtav pijan na pod, i zaspa. Gudo je sjedio kraj njega, zavezen u tihovanje. Osjetio je da je u čovjeka čisto srce, ali da ga je zarobila opasna navada.
Kad se muž ujutro probudio, nije se mogao sjetiti što se to noću dogodilo.
"Tko si ti, i odakle si došao"? dreknu na Guda, koji je još uvijek sjedio tih i zadubljen u sebe.
"Ja sam Gudo iz Kyota, a putujem u Edo", odgovori mu učitelj.
Čovjek se postidi, i stade se ispričavati carskomu učitelju.
Gudo se nasmiješi.
"Sve je u životu prolazno", reče. "Život je kratak. No nastaviš li piti i kockati se, nećeš imati vremena ni za što drugo, a i svojoj ćeš obitelji nanijeti bol".
Muž kao da se probudio iz duboka sna.
"Istinu zboriš", reče pogruženo. "Čime ti uzvratiti za ove čudesne riječi? Dopusti mi da te otpratim, i da dijelom puta nosim tvoju torbu".
"Pođi, ako želiš", prihvati Gudo.
Njih se dvojica uputiše cestom. Kad su otpješačili tri milje, Gudo reče čovjeku da se vrati.
"Dopusti mi da idem s tobom još pet milja", zamoli ga čovjek.
I nastaviše pješačiti, šuteći.
Poslije izvjesnoga vremena učitelj napomenu da bi se čovjek sada trebao vratiti kući.
"Dopusti mi još desetak milja", molbeno će čovjek.
Kad su prevalili desetak milja, Gudo stane, pogleda čovjeka, i reče mu:
"A sad se vrati".
No ovaj mu odgovori:
"Ići ću s tobom do kraja života".
Moderni učitelji zena u Japanu potječu od jednoga slavnog učitelja, nasljednika Guda. Zvao se Mu-nan, što znamči čovjek koji se ne vraća.
(Japanska legenda iz baštine zena, prijevod V.K.)
Šogunat, šogun - područje koje se može usporediti s kneževinom.
Vesna Krmpotić, ANEGDOTE I ZGODOPISI, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE širom svijeta i diljem vremena
Post je objavljen 06.07.2008. u 07:40 sati.