Pregled posta

BAJKE ... "ZA PLAŽU"

Sritnem nekidan jednu curu s kojom sam 4 godine obitavala gimnazijom izgubljenih poznatijom kao Mioc na Boriku. Uvik je ista, krhka plavuša, samo više ne nosi aparatić za zube. I nakon uvodnih rečenica «za zagrijavanje» – Eeej, di si? Što ima kod tebe? – i obostranog uvida u akademski status, bacim oko na knjige koje je čvrsto držala uz bok.
– Što si digla? – ležerno pitam, iznenada dovodeći curu u nekakvo nelagodno stanje meškoljenja. Jebate, možda joj se piša, a ja je pilam već deset minuta, pomislim.
Sramežljivo mi pokaže uzrok svojih želučanih grčeva – posudila je dva ljubavna romana Danielle Steel.
– To mi je za plažu – opravdava se. Meni ili sebi? Nisam sigurna. Mislin, ne znan što se to očekuje od nje, valjda cura koja je prid diplomom pravnog faksa na plažu mora teglit Prousta. Dostojevskog. Ili mac Narodnih novina?

Sentimentalni romani, ljubavni romani, ljubići, «romani od ružine vodice»… kako god – štivo «namijenjeno ženama» (koje potajno čitaju i muškići) ubačeni su u koš lake književnosti, ali su postali predmet proučavanja i istraživanja, jer njihov uspjeh odgovara nekoj potrebi i dan danas.
Kako to da su knjige koje kritičari etiketiraju ka komercijalni, trivijalni šund istovremeno omiljeno štivo toliko čitatelja? Kupovane na metre priko sindikata, djela Sheldona, Robbinsa, Cartland, Steel osvajala su vrhove ljestvica najčitanijih, Guinnessove rekorde, ali njihova se publika često sramila priznati što drži na škabelinu.
Likovi takvih romana odražavaju društvene odnose svoga vrimena: tako je kod Delly junakinja siromašno siroče, lipa, čista, neokaljana, naivna i naravno - nesvjesna vlastite zavodljivosti. Susreće bogatog tipa, pripadnika višeg društvenog položaja, divljeg, raspuštenog, ali jako zgodnog. Unatoč spletkama raznih suparnica, sirotica ga osvaja, a on se, lud od velike ljubavi minja, a na kraju je i oženi. Sritan i potpuno predvidljiv kraj, ka u bajci. Svi žive sritno do kraja života.
Sentimentalni roman prodaje san; poput povratka u raj u kojem je idealan ljubavnik snažan zaštitnik, osvojen ženskim tjelesnim i duhovnim vrednotama.


Okrutno spuštanje na zemlju doživiš čitanjem ljubavnih romana s popisa lektire. Pa pročitaš Tolstoja, Flauberta, Krležu… Sritan kraj, zaboravi! Ovdje je prikazano ono drugo lice ljubavi, nimalo ružičast balončić sapunice, tu osjećaji izazivaju poniženja, patnju, ponekad i smrt.

Osamdesetih su kioske preplavila izdanja edicije «Život». Tako si za svega nekoliko dinara moga uživati u primjeni frojdovskog principa Tko se tuče, taj se voli. Izrazito naglašena netrpeljivost i antipatija između muškarca i žene okretala je stranice, uvik završavajući eksplozijom strasti kada njih dvoje napokon skontaju koliko se vole. Obično u predzadnjem poglavlju.
Čitanje ljubića lako je prelazilo u ovisnost. Oni koji su tribali neograničenu dozu utapali su se u Zagorkinim romanima biblijske debljine. Tako su bili sigurni – Gordana je imala 12 svezaka.

Dugo vrimena ženama se zabranjivalo ljubavno štivo, smatrano opasanim oblikom bijega od stvarnosti. Sitite se Emme Bovary koja je gutala ljubiće onako ka što neki danas gutaju sapunice ili tabloide.
Feministička kritika osudila je ljubiće jer zatvaraju žene u svit naglašenih osjećaja i potpomažu uspostavljanju konzervativnih odnosa među spolovima
Čitali ih javno ili potajno, publika ljubiće univerzalno voli jer su pitki, odmaraju, opuštaju i zabavljaju, to su kriteriji odabira koji se ne minjaju. I u tome ne vidin ništa loše.
Danas gotovo sve važne nakladničke kuće u SAD-u i Velikoj Britaniji koje se bave objavljivanjem ljubića, pokreću posebne edicije s erotskom literaturom. Vjerojatno tu neke veze ima i podatak iz britanskih knjižnica koji kaže da su nakon dominacije ljubića, krimići postali najtraženija roba.
Zanimljivo je to kako starinska igra zavođenja po principu mačke i miša s toplo-hladnim epizodama više nije u modi. Ljubići postaju seksići.

Žeđ koja se nekoć mogla nasititi tek u knjižnici ili u knjižari, danas se gasi romantičnim filmovima zablude o sasvim modernim Pepeljugama. I tako je Hollywood potpuno ubio dobre stare ljubiće.
Odbjegle neviste, ambiciozne spisateljice, vlasnice starinskih knjižara, fensi Njujorčanke ili pristojne djevojke sa sela svoj su put do zainteresirane publike pronašle priko filma. A danas se takvih snima na tone. Što će ti ljubavni roman kad su tu filmovi koji traže samo da ih gledaš (i skužiš koliko malo veze imaju sa stvarnim životom, op.a.)?
Televizija, DVD, kino – suvremeni eskapizam. Nema više zanesenog čitanja skrivenih romana pod slabašnim noćnom lampicom. Ljubiće se eventualno može naći na babinom tavanu ili sajmu antikviteta, u ekipi drugih relikvija: starih stripova i gramofonskih ploča…






Post je objavljen 05.07.2008. u 18:42 sati.