Ka da nesriću prolivan,
Ka da neveru prizivan,
Ka da san sime prosuja
Pa se je tuga rodila.
Biži mi smij sa lica,
Mori me nesanica,
Biže mi dani i ure,
Prid svitom zatvaran škure.
I puno me je straj,
A ti me ne puštaj.
Spasi šta spasit se da,
Dok još ima vrimena.
Post je objavljen 28.12.2008. u 23:59 sati.