Ova kemija me ubija.... Zbilja ne znam kako to sve spremiti u glavu a da pri tom ne pop***** do kraja! Danas opet sjedim u NSB-u, isto kao i jučer i pokušavam to sve shvatiti. I shvatio sam! Shvatio sam da me kemija niti malo ne zanima, da mi je tako svejedno što je kovalentna veza usmjerena u prostoru, što je dipol može inducirati neku nepolarnu molekulu da i sama postane dipol, I DON`T CARE!!! Dosadno je, suhoparno, neuzbudljivo, glupo... Potrebno je, to priznajem, al je ubitačno dosadno!!!
Jedina stvar koja me održava na životu je klima u NSB-u, da nema toga, vjerojatno bi se bacio u kakvu lavlju jamu i spasio svoj glupi mozak od kemije. On to ne razumije, moj mozak. Ne kuži jednostavno te odnose između formula, njega baš briga kako doći od koncentracije do osmotskog tlaka. Te poveznice jednostavno nemaju smisla u mom mozgu, jednako kao što ni integrali i derivacije nemaju ni najmanjeg smisla kad ih počnem rješavati...
Dobro, volim ja teoriju iz kemije, fora mi je skontat neke stvari i doživjeti „AHA“ trenutak ali stehiometrija! To dosadno i rogato biće koje samo pizdi na mene! Užas!!! Čemu to? I ti glupi zadaci koji su jedino samima sebi svrha! Ako imamo ovoliko te tvari i uzmemo neku treću tvar, koliko Čunga Lunga stane u uhu slonu s rakom pluća, ako uzmemo u obzir da u Amazoni pada kiša?! Eto tako meni zvuče ti zadaci iz kemije. Nešto odvratno, kažem vam.
Koristim sada priliku dok nema mog supervisora (čitaj: Ulfuz, koja je otišla s dragim na kavu; dragi inače taktički pametno uči jedan kat ispod) da malo popizdim na cijelo ovo stanje... Umjesto da pokušavam rješavat zadatke, učim teoriju jer me to spašava da si ne prerežem vrat žlicom! Prokleto na kvadrat! U usporedbi s ovim, učenje beskralježnjaka mi je skoro kao odmor na Havajima.
Ma... Bzvz... I još me zadnjih tjedan dana puca tisuću manično-depresivnih misli, počevši od shitty situacije na faksu do gluposti koje su samo „u mojoj glavi“, kako kaže Myrtus. Vjerojatno ima pravo ali neka to pokuša objasniti mojoj glavi. No ipak, ne mogu baš za sve biti sam kriv! I dok se nekome nečiji tuđi problemi čine kao sitnice naspram gladi u svijetu, toj osobi je teško. Inače to ne bi bio problem, da je lako s njime živjeti. Uglavnom... Bile sitnice ili ne, smetaju me. A zakon ponude i potražnje je sve rigorozniji i rigorozniji. Kažem, bzvz.
Gladan sam, a NSB je skup. Ne da mi se učit kemija jer mi diže tlak. Možda fakat nisam stvoren za ovaj faks, hm? I`m not that smart after all, što god moji mislili... A ne želim pretku govoriti ništa, strefit će ga srce pa gdje sam onda? U grobu, vjerojatno, nakon što mater uskrsne da me ubije (nju će vjerojatno pokosit moždani).
Gluposti pričam, znam. Zbilja volim biologiju ali nikako da do nje dođem! I to zbog čega??? Glupog redoksa i DERIVACIJA!!!! E da mi je sad žena, dijete i otplaćena kuća negdje u planini, otišao bi tamo, imao koke i kozu, vrt i živio ko kralj. Ali cure nema čak ni na horizontu, djecu bez nje malo teže da ću imat (osim ako se ne naučim binarno dijeliti, no ne bih htio odgajati sam sebe), a o planini da i ne počinjem. Ostaje samo da pričam sa sobom, as usual, i kukam si kako me faks i život j***. Ma bzvz.
Post je objavljen 05.07.2008. u 11:13 sati.