tek toliko....
Ima bandova čije čak i CD-e imam, ali nikad nisam uspio doživjeti ono za čime svršavaju svi ti rock kritičari-komparatisti. A onda u tome zna pomoći koncert.
Doslovce kolektivna euritmija ljudi koje uživo gledaš otkrije ključ, pa tako i u ovom slučaju - zašto sam taj "wire"-ovski zvuk o kojem lupetaju već čuo, ponavljan od desetina bivših i sadašnjih bandova, te otkud Sonicima gitarski zid i klinčadiji poput Ferdinanda promjene tempa u stvarima.

(slika: http://www.muzika.hr/)
U biti lijep doživljaj
- unatoč tome što u crnim odjelima i s naočalama za čitanje, te držanju (povremeni pogled prema publici u stilu "kolega, trebate još utvrditi neka poglavlja") izgledaju kao po kriteriju redoviti profesor s 20 g. staža odabrani članovi katedri za financije, međunarodno pravo i filologiju s nekog sveučilišta (od kojih je jedan u slobodno vrijeme i lokalni mafijaški boss iz Greater Londona)
- unatoč tome što nisam bio dovoljno tekstovima iz njihove kajdanke osposobljen zborski pjevati stvari
- unatoč festivalskoj gnjavaži gužvi, kemijskih WC-a i supijanih i dokonih, slučajnim odabirom došlih, na ogradi visećih studenata šumarstva iz Garešnice
- i činjenici da su takve festivalske smotre najčešće puko odrađivanje
- da o uobičajenoj kratkoći pojedinačnih događanja (nažalost, i onih zanimljivih) na tim, pomičnoj traci sličećim, "next-next!" događanjima nit' ne elaboriram
Post je objavljen 05.07.2008. u 09:38 sati.